U rujnu prošle godine, NASA je s predumišljajem usmjerila svemirsku letjelicu prema asteroidu Dimorphosu, koji ima promjer od 160 metara i koji orbitira oko većeg asteroida poznatog pod imenom Didymos. Misija pod kodnim imenom DART imala je za cilj pokazati mogućnost čovječanstva da preusmjeri potencijalno opasne asteroide dalje od Zemlje. U tom smislu, misija je nadmašila sva očekivanja.
Ali, postignuća misije nisu se zaustavila na tome. Znanstvenici sada otkrivaju više o podrijetlu oba asteroida. Studija je provedena nakon utjecaja letjelice DART, i sugerira da Dimorphos sastoji od materijala identičnog onom od Didymosa, te je vjerojatno da su oba asteroida potekla iz istog prvobitnog tijela.
Praćenje posljedica udara DART-a otkriva zapanjujuće nalaze
Udar letjelice DART izbacio je impresivnu količinu otpada iz asteroida Dimorphos. Inicijalni oblak sastavljen od fino zrnate prašine i plinova s tragovima natrija i kalija, brzo se proširio i udaljio od sustava, raspršivši se u nekoliko minuta. Međutim, drugi oblak, sastavljen od težih komada otpada, zadržao se nekoliko mjeseci. Koristeći teleskop IRTF od 3 metra na Havajima, istraživački tim promatrao je ovaj sekundarni oblak otpada tjedan dana nakon udara, dokumentirajući kako se mijenja i širi. Analiza je pokazala da spektroskopski potpis otpada s Dimorphosa odgovara spektru Didymosa prije udara.
To znači da su oba asteroida sačinjena od iste vrste materijala: silikata, spoja koji uključuje silicij i kisik.
Prije udara DART-a, tek oko 5% svjetlosti koja je dopirala do Zemlje iz tog asteroidnog sustava poticalo je s Dimorphosa. Veći partner Didymos gotovo je u potpunosti zasjenio manji asteroid, čineći teškim dobivanje odvojenih spektralnih promatranja manjeg asteroida. Međutim, nakon udara, svjetlost cijelog sustava znatno je pojačana, a otpad je u svom vrhuncu činio više od 64% svjetlosti koja je pristizala iz sustava prema teleskopima na Zemlji. Taj je intenzivan sjaj omogućio detaljno proučavanje oblaka otpada s Dimorphosa.
Otpad od težih materijala
Istraživači su zabilježili da se otpad uglavnom sastoji od težeg materijala i većih stijena, jer je solarni vjetar brzo raspršio manje čestice. To se čini u kontrastu s površinskim materijalom Didymosa, za koji se pretpostavlja da se uglavnom sastoji od sitnih zrnaca – hipotezu koju će moći potvrditi ili opovrgnuti nadolazeća misija HERA Europske svemirske agencije.
Kako su, dakle, Didymos i Dimorphos, sastavljeni od istog materijala, postali odvojeni asteroidi? Prevladavajuća teorija je model “rotacijskog raspadanja”:
“Manji asteroidi, s promjerom manjim od nekoliko desetaka kilometara, mogu se raspasti dok njihova brza rotacija stvara napetost unutar njihove slabe unutarnje čvrstoće, rezultirajući izbacivanjem materijala koji ulazi u orbitu i na kraju se akumulira u satelit,” pojašnjavaju istraživači.
S obzirom na to da je Didymos mali asteroid koji se brzo okreće, on je idealan kandidat za ovaj model. Gotovo je sigurno da je izbacio čestice koje su završile u orbiti oko njega. Osim toga, dijeli geometriju koja je uobičajena među binarnim asteroidima: sferičan je s izbočinom oko ekvatora. Ovaj oblik samo dodatno potkrepljuje model rotacijskog raspadanja.
S novim podacima prikupljenima nakon DART-ovog udara, slučaj je gotovo potpuno riješen. Činjenica da je spektroskopski potpis između Didymosa i Dimorphosa identičan snažno upućuje na to da su nastali od istog prvotnog tijela. Tijekom vremena, brzo rotirajući asteroid izbacio je materijal u orbitu, koji se zatim skupio i formirao mali mjesec poznat kao Dimorphos. Tamo je ostao tisućljećima, sve dok DART nije prekinuo njegovu putanju i dao mu novu orbitu, pružajući nam pritom jedinstvenu priliku za proučavanje.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
