Kada se na starim astronomskim snimkama pojavi izvor svjetlosti koji se više nikada ne ponovi, prvo pitanje nije što je to bilo, nego je li zapis uopće stvaran. Upravo zato nova analiza arhivskih ploča iz Njemačke ima toliku težinu. Neovisno je potvrdila postojanje kratkotrajnih svjetlosnih pojava na noćnom nebu, prvi put zabilježenih u američkom pregledu neba iz 1950-ih, i time dodatno učvrstila jedan od neobičnijih astronomskih nalaza iz razdoblja prije svemirske ere.
Do rezultata je došao Ivo Busko, neovisni istraživač i umirovljeni razvojni inženjer NASA-e, koji je analizu temeljio na zasebnom arhivu iz istog razdoblja, a ne na građi korištenoj u ranijim radovima. Njegov je rad dostupan je otvorenom serveru arXivu, a važnost mu je u tome što isti obrazac više ne počiva na samo jednom povijesnom skupu podataka.
Pojave koje ne staju u objašnjenja
Interes za takve zapise pojačan je 2019. godine, kada je međunarodni tim astronoma pokrenuo projekt VASCO s ciljem pronalaska neobičnih pojava skrivenih u velikim arhivima starih opažanja. Posebno su ih zanimali tranzijenti, izvori koji se na jednoj snimci pojave, a već na sljedećoj nestanu bez jasna traga.
Jedan od najintrigantnijih rezultata stigao je 2025. godine, kada su analizirane fotografske ploče nastale u sklopu pregleda neba koji je 1950-ih provodio Opservatorij Palomar.
Taj veliki pregled neba, provođen u Kaliforniji tijekom 1950-ih, proizveo je gotovo 2000 snimki noćnog neba na dugim ekspozicijama. Upravo je u toj građi tim pronašao jasne tragove pojava čiji izgled i ponašanje nisu odgovarali uobičajenim astronomskim objektima, a osobito je važno to što su snimke nastale prije nego što je čovjek uopće lansirao prve satelite.
To je bitan detalj jer uklanja najjednostavnije moderno objašnjenje, odbljeske umjetnih objekata u orbiti. Još zanimljivije, raspodjela svjetlosti tih izvora bila je preoštra da bi ih se lako moglo svrstati među obične zvijezde ili udaljene astronomske objekte. Način na koji su zabilježeni na pločama upućivao je na to da su trajali kraće od sekunde, premda su se pojavili unutar ekspozicija koje su trajale desecima minuta.
Upravo tu priča izlazi iz okvira rutinske astronomske analize. Ako nije riječ o nekoj dosad neprepoznatoj astrofizičkoj pojavi, jedna od mogućnosti jest da su te kratkotrajne svjetlosne pojave stvarali umjetni objekti koji su se nakratko nalazili u blizini Zemlje ili u orbiti oko nje. Ta je ideja od početka bila privlačna, ali bez neovisne potvrde ostajala je previše krhka da bi se na njoj gradilo išta ozbiljnije.
Drugi arhiv, isti obrazac
Upravo zato Buskov rad mijenja ton cijele priče. Umjesto da ponovno analizira iste američke ploče, okrenuo se potpuno drugom arhivu, fotografskim pločama snimljenima na Opservatoriju u Hamburgu tijekom istog desetljeća. Te su ploče obuhvatile mnoge iste dijelove neba, a njihova je kasnija digitalizacija u sklopu arhiva APPLAUSE omogućila suvremenu računalnu analizu.
Busko je uspoređivao parove ploča snimljenih u kratkom razmaku. Svaka je ekspozicija trajala oko 30 minuta, nakon čega bi bila postavljena sljedeća. Takav raspored omogućio je potragu za pojavama koje se nakratko jave na jednoj snimci, a zatim nestanu prije iduće. Prema njegovim rezultatima, upravo su takvi tranzijenti doista pronađeni, i to u obliku koji se vrlo dobro podudara s onim što je ranije prijavio tim projekta VASCO.
To je prva neovisna potvrda fenomena dobivena drukčijim skupom podataka i drukčijim analitičkim pristupom. Drugim riječima, više nije riječ samo o neobičnosti vezanoj uz jedan povijesni pregled neba ili uz jedan način obrade ploča. Pojava se sada javlja u dvama odvojenim arhivima iz istog razdoblja.
Ipak, ni ovaj rezultat još ne zatvara pitanje njihova podrijetla. Pregledan je tek manji dio materijala, pa Busko procjenjuje da bi se uz daljnje usavršavanje metoda u arhivu mogli pronaći i slabiji, suptilniji primjeri. To bi bilo važno ne samo zbog većeg broja slučajeva nego i zbog jačanja statističke uvjerljivosti cijelog nalaza.
Za sada i VASCO-ovi rezultati i Buskova analiza vode prema sličnom mogućem tumačenju. Takve pojave mogli bi stvarati plosnati, rotirajući objekti u blizini Zemlje koji na vrlo kratko odbiju Sunčevu svjetlost prema tlu. To nije dokaz da je riječ o namjerno poslanim umjetnim objektima, ali ostavlja otvorenim i taj, spekulativniji scenarij. Ono što je zasad sigurnije od svakog tumačenja jest samo to da su stare fotografske ploče zabilježile nešto stvarno, kratko i neobično, a sada se pokazuje da isti trag nije ostao samo na jednom mjestu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
