Jesu li napredne civilizacije među zvijezdama ‘nevidljive’ ili ih jednostavno ne znamo prepoznati?

U beskonačnom prostranstvu svemira, potraga za naprednim izvanzemaljskim civilizacijama i dalje zbunjuje znanstvenike. Mogli bismo pretpostaviti da bi bilo lako pronaći takvu civilizaciju ako je sposobna mijenjati svemir. Ova hipotetska napredna bića mogla bi posjedovati nevjerojatnu tehnološku moć, gradeći strukture koje nadmašuju veličinu planeta ili čak zvijezda. No, kako prenosi Universe Today, umjesto jasnih dokaza, ostajemo tragati za suptilnim naznakama, često se pitajući tražimo li na pogrešan način.

Zašto još uvijek tražimo Dysonove sfere?

Jedna od najpoznatijih teorija o otkrivanju naprednih civilizacija odnosi se na Dysonovu sferu. Riječ je o teoretskoj megastrukturi koju je predložio fizičar Freeman Dyson, a koja bi potpuno obuhvatila zvijezdu kako bi se iskoristila njezina energija. Civilizacija gladna energije mogla bi koristiti takvu strukturu kako bi zadovoljila svoje potrebe, a time potencijalno ostavila trag u obliku infracrvenog zračenja.

Znanstvenici su pretražili svemir u potrazi za takvim fenomenima, analizirajući podatke prikupljene različitim teleskopima i satelitima. No, unatoč nekim intrigantnim tragovima, jasni dokazi još nisu pronađeni. Dakle, što nas sprječava da ih otkrijemo?

Kako bi pronašli ove neuhvatljive strukture, istraživači su pokrenuli Projekt Hephaistos. Ovaj ambiciozni projekt obuhvatio je analizu podataka iz nekoliko izvora, uključujući Gaia svemirski teleskop, Two Micron All Sky Survey (2MASS) i Wide-field Infrared Survey Explorer (WISE). Kroz analizu više od pet milijuna svemirskih objekata, istraživači su suzili popis na sedam kandidata koji pokazuju neobične karakteristike.

Ovi objekti, koji na prvi pogled izgledaju kao M-tip Crveni patuljci, pokazali su neobičnosti u svojim spektrima. To je navelo istraživače da vjeruju kako bi mogli biti potencijalne Dysonove sfere, objekti sakriveni unutar prirodnog izgleda zvijezda. Međutim, kao što je poznato, “izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze”, a stvarnost je ispala složenija.

Zbrka s prašnjavim galaksijama

Nakon objave rezultata projekta Hephaistos, neki su astronomi odmah ukazali na alternativno objašnjenje. Ovi misteriozni objekti možda nisu izvanzemaljske megastrukture, već galaksije poznate kao galaksije zaklonjene prašinom ili ‘Dust-Obscured Galaxies‘ (skraćeno hotDOG-ovi). Te galaksije imaju aktivne galaktičke jezgre koje su prekrivene gustim slojem prašine, zbog čega iz daljine izgledaju poput zvijezda kad ih promatramo sa Zemlje.

Ono što ovaj problem čini posebno teškim jest činjenica da spektri hotDOG-ova mogu vrlo sličiti onima koje očekujemo od Dysonove sfere, što dovodi do konfuzije u podacima. Iako je ideja o galaksiji obavijenoj kozmičkom prašinom fascinantna, ne može se mjeriti s uzbuđenjem otkrivanja megastrukture izgrađene od strane izvanzemaljaca.

Koliko su Dysonove sfere rijetke?

Nedavna studija objavljena na otvorenom serveru arXiv donosi novi pristup. Umjesto fokusiranja na pojedinačne objekte, autori su analizirali distribuciju ovih prašnjavih galaksija. Statistički gledano, otprilike jedna od 3000 kvazara – drugi tip energetskog galaktičkog objekta – je hotDOG. To znači da će svaka šira potraga za Dysonovim sferama vjerojatno uključivati i nekoliko ovih prašnjavih kvazara, što dodatno otežava razlikovanje pravih megastruktura.

Štoviše, studija postavlja važno pitanje: bi li napredna civilizacija mogla namjerno sakriti svoje strukture od nas? Ako je neka vrsta sposobna izgraditi nešto monumentalno poput Dysonove sfere, zasigurno bi imala tehnološku sposobnost prikriti svoj infracrveni signal, sprečavajući nas da ih otkrijemo postojećim metodama.

Kako usavršavamo svoje metode i širimo pretrage, jedna stvar postaje jasna: potraga za naprednim izvanzemaljskim civilizacijama daleko je od završene. Ogromnost svemira i ograničenja naše tehnologije znače da bi moglo postojati bezbroj fenomena koje još nismo shvatili. I dok trenutni podaci ne pružaju čvrste dokaze o postojanju izvanzemaljskih megastruktura, to ne znači da one ne postoje, negdje, čekajući da budu otkrivene.

U godinama koje dolaze, kako se naša tehnologija za promatranje svemira poboljšava, a naše razumijevanje kozmičkih fenomena raste, možda ćemo konačno uspjeti razlikovati prirodne objekte poput hotDOG-ova od izvanzemaljskih megastruktura. Do tada, potraga se nastavlja, pomičući granice naše mašte i znanstvenih mogućnosti.