Istraživanje koje je predvodila astrobiologinja Catherine Neish ukazuje na to da je podzemni ocean Titana, najvećeg Saturnovog satelita, vjerojatno neprikladan za život. Ovaj nalaz umanjuje izglede za otkriće života na ovom ledenom tijelu, sugerirajući da su nade u pronalazak života u vanjskom sunčevom sustavu, gdje se nalaze divovski planeti poput Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, neopravdane.
“Nažalost, moramo prilagoditi naš optimizam u potrazi za životom unutar našeg sunčevog sustava,” izjavila je Neish, profesorica geoznanosti. “Oduševljenje znanstvene zajednice potragom za životom na ledenim svjetovima vanjskog sunčevog sustava sada je ublaženo ovim otkrićem, koje ukazuje na manju vjerojatnost uspjeha nego što smo prethodno smatrali.”
Potraga za životom izvan Zemlje, posebno u vanjskom sunčevom sustavu, predstavlja značajan interes za planetarne znanstvenike, astronome i svemirske agencije poput NASA-e. Ova fascinacija temelji se na pretpostavci da ledeni mjeseci koji kruže oko divovskih planeta sadrže obilne podzemne oceane tekuće vode. Titan, primjerice, pretpostavlja se da skriva ocean ispod svoje zaleđene površine, čiji je volumen višestruko veći od ukupnog volumena Zemljinih oceana.
“Za život kakav poznajemo, voda je neophodno otapalo, zbog čega su vodeni svjetovi privlačni ciljevi u potrazi za izvanzemaljskim oblicima života,” objasnila je Neish, članica Instituta za istraživanje Zemlje i svemira na Sveučilištu Western.
Prijenosa organskih molekula
U sklopu studije objavljene u časopisu Astrobiology, Neish i njezin tim istraživali su mogućnost prijenosa organskih molekula s površine Titana, bogate organskim spojevima, do njegovog podzemnog oceana. Analiza se temeljila na podacima dobivenim promatranjem udarnih kratera.
Tijekom povijesti, udari kometa na Titan dovodili su do topljenja njegove ledene površine, stvarajući bazene tekuće vode koji su se miješali s organskim materijalima s površine. Ovi procesi rezultirali su taloženjem materijala gušćeg od leda, omogućavajući težoj vodi da prodre kroz ledenu koru do podzemnog oceana.
Na temelju pretpostavljenih stopa udara, istraživanje je omogućilo predviđanje količine vode koja prenosi organske spojeve s površine na unutrašnjost mjeseca. Međutim, zaključeno je da je količina prenesenih organskih spojeva minimalna, ograničena na oko 7.500 kg glicina godišnje, što odgovara masi prosječnog slona. Glicin, kao najosnovnija aminokiselina, ključan je sastojak proteina.
“Prisutnost glicina u oceanu, koji je volumenom daleko veći od Zemljinih oceana, nije dostatna za održavanje života,” naglasila je Neish. “Često se pretpostavljalo da prisutnost vode implicira mogućnost života, zanemarujući potrebu za drugim elementima, prije svega ugljikom.”
Važnost ugljika
Drugi ledeni svjetovi, kao što su Jupiterovi mjeseci Europa i Ganymed te Saturnov mjesec Encelad, gotovo su lišeni ugljika na svojim površinama, a količina ugljika koja bi mogla proistjecati iz njihovih unutrašnjosti ostaje nejasna. S obzirom na to da Titan sadrži najveće količine organskih materijala među poznatim ledenim mjesecima, nepovoljni uvjeti za život na njemu upućuju na sumorne izglede za pronalazak života na drugim ledenim tijelima.
“Naša istraživanja pokazuju da je iznimno teško prenijeti ugljik s površine Titana do njegovog podzemnog oceana, što ukazuje na kompleksnost zadovoljavanja temeljnih preduvjeta za život, poput dostupnosti vode i ugljika, na istom mjestu,” istaknula je Neish.
Iako su rezultati studije razočaravajući u kontekstu potrage za životom, Titan ostaje predmet dubokog znanstvenog interesa. Neish je dio tima NASA-ine misije Dragonfly, planirane za 2028. godinu, koja ima za cilj slanje robotskog letjelice na Titan radi istraživanja prebiotičke kemije.
“Utvrđivanje sastava organski bogate površine Titana predstavlja izazov zbog njegove atmosfere obogaćene organskim spojevima. Nužno je izvršiti direktno slijetanje i uzorkovanje kako bismo precizno odredili njezin sastav,” naglasila je Neish.
Do sada je jedino misija Cassini-Huygens 2005. godine uspješno izvela slijetanje robotske sonde na Titan, postavši prva letjelica koja je ostvarila ovo postignuće i obavila najudaljenije slijetanje od Zemlje.
“Čak i ako podzemni ocean Titana nije pogodan za život, proučavanje površinskih reakcija može nam pružiti dragocjene uvide u prebiotičku kemiju, kako na Titanu, tako i na Zemlji,” zaključila je Neish. “Otkriće potiče daljnja istraživanja mogućih prebiotičkih uvjeta blizu površine Titana, pružajući vrijedne informacije za buduća znanstvena istraživanja.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
