Je li moguće da svemir skriva još jednu temeljnu silu?
Već desetljećima učimo da svemir pokreću četiri temeljne sile: gravitacija, elektromagnetizam te snažna i slaba nuklearna sila. No, fizičari se sve češće pitaju – postoji li ipak još nešto što upravlja svime oko nas? Ideja o petoj sili nije nova, ali nikad nije prestala intrigirati znanstvenu zajednicu. Upravo zbog nje danas i najprecizniji teleskopi i svemirske misije neprestano promatraju svemir u potrazi za sitnim, ali znakovitim odstupanjima.
Potraga puna iznenađenja i kontroverzi
Priča o petoj sili puna je obrata. Još krajem osamdesetih znanstvenici s MIT-a nagađali su da bi nešto nalik antigravitaciji moglo biti novi temelj fizike. Dvijetisućite je “kvintesencija” došla u fokus kao mogući izvor tajanstvene tamne energije. Mađarski su istraživači 2015. opisali česticu čak trideset puta težu od elektrona, dok su prošle godine iz slavnog Fermilaba u SAD-u optimistično poručivali da su možda “na pragu velikog otkrića”. Naravno, sve to prati žustra znanstvena rasprava – dok jedni traže dokaze, drugi tvrde da takva sila jednostavno ne postoji.
Bennu pod povećalom: asteroidi kao kozmičke laboratorije
Zanimljivo je da su asteroidi, ti hladni svemirski “kamenčići”, postali ključni u ovom lovu na petu silu. Posebno mjesto ima Bennu, asteroid koji već godinama drži znanstvenike na oprezu zbog blizine Zemlji. Od kada je otkriven 1999., postao je predmet najpreciznijeg praćenja – od optičkih i radarskih mjerenja do podataka koje je nedavno prikupila NASA-ina misija OSIRIS-REx.
Tim međunarodnih znanstvenika sada je analizom svakog detalja Bennuove putanje tražio sitne, gotovo nevidljive anomalije. Ideja je jednostavna: ako asteroid, unatoč svim poznatim silama, pokaže makar minimalno neobično ponašanje, možda je u igri upravo ta famozna peta sila ili neka posve nova čestica tamne tvari.
Orbite koje pričaju priče
Rad objavljen u časopisu Nature Communications Physics donosi novu dimenziju ovom istraživanju. “Podaci iz praćenja Bennua otvaraju mogućnost da bolje shvatimo temeljne zakone svemira. Možda je pred nama prilika da preispitamo i Standardni model fizike, gravitaciju i prirodu tamne tvari”, ističe voditelj studije, dr. Yu-Dai Tsai.
Astronomija nas već uči da svemirske putanje nisu samo matematičke krivulje – često su bile ključ za velike prekretnice. Dovoljno je prisjetiti se otkrića Neptuna, planeta kojeg su znanstvenici prvo “vidjeli” na papiru, kroz odstupanja u orbiti Urana. No, ova metoda ima i svoja ograničenja: nekad se pogriješi, kao u slavnoj potrazi za “planetom Vulkan” između Merkura i Sunca, koja se pokazala promašajem.
“Rezultati potvrđuju da praćenje asteroida može biti neprocjenjivo u potrazi za novim česticama i mogućim proširenjima Standardnog modela,” napominje dr. Sunny Vagnozzi s talijanskog Sveučilišta u Trentu, suautor istraživanja.
Apophis dolazi: sljedeća prilika za velike odgovore
Bennu zasad nije otkrio ništa izvanredno, no potraga se nastavlja. Sljedeća velika prilika stiže već 2029., kada asteroid Apophis u spektakularnom prolasku dolazi izuzetno blizu Zemlji. NASA-ina misija OSIRIS-APEX već se priprema za nove analize, a znanstvenici se nadaju još preciznijim podacima – možda baš onima koji će napokon potvrditi ili odbaciti postojanje pete sile.
Svemirske orbite tako postaju nova granica moderne fizike. Dok se laboratoriji širom svijeta nadmeću u otkrivanju novih čestica, sve više pogleda usmjereno je prema nebu. Tko zna – možda upravo ti tihi, neupadljivi svemirski putnici kriju odgovore na pitanja koja zaokupljaju fizičare već generacijama.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
