Tim znanstvenika s Oxforda i MIT-a otkrio je 3,7 milijardi godina stare tragove Zemljinog magnetskog polja koji iznenađujuće sliče današnjem. Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of Geophysical Research. Magnetsko polje ključno je za održavanje života na Zemlji jer štiti naš planet od kozmičkog zračenja i čestica koje izbacuje Sunce, poznatih kao solarni vjetar. Do sada nije bilo poznato kada je uspostavljeno moderno magnetsko polje.
U okviru istraživanja analizirane su drevne stijene bogate željezom iz regije Isua u Grenlandu. Željezne čestice u stijenama funkcioniraju kao mikromagneti koji zapisuju snagu i smjer magnetskog polja u trenutku kada ih proces kristalizacije trajno fiksira. Analize su otkrile da su stijene stare 3,7 milijardi godina zabilježile snagu magnetskog polja od najmanje 15 mikrotesla, što je slično snazi današnjeg magnetskog polja od 30 mikrotesla. Ova istraživanja pružaju najraniju procjenu snage Zemljinog magnetskog polja iz cijelih uzoraka stijena, što je pouzdanije u odnosu na ranija istraživanja koja su se oslanjala na pojedinačne kristale.
Profesorica Claire Nichols s Odsjeka za geoznanosti na Sveučilištu u Oxfordu, voditeljica istraživanja, naglasila je izazove s kojima su se suočavali: “Izuzetno je teško izvući pouzdane podatke iz tako starih stijena. Uzbuđeni smo što smo u laboratoriju uspjeli identificirati prvotne magnetske signale. To je značajan korak naprijed u razumijevanju uloge drevnog magnetskog polja u ranoj fazi evolucije života na Zemlji.” Iako je snaga magnetskog polja ostala relativno konstantna, poznato je da je solarni vjetar bio znatno jači u prošlosti. To ukazuje na to da se zaštita Zemljine površine od solarnog vjetra poboljšavala tijekom vremena, što je moglo omogućiti životu da se preseli na kopno.
Zemljino magnetsko polje generira se kroz složen proces u tekućem vanjskom sloju jezgre, gdje se metali poput željeza neprestano miješaju. Taj proces, pokretan uzgonskim silama koje djeluju tijekom postupnog stvrdnjavanja unutarnje jezgre, rezultira stvaranjem geodinama. U najranijim fazama Zemljine evolucije, kada čvrsta unutarnja jezgra još nije postojala, mehanizmi koji su omogućavali postojanje magnetskog polja bili su fundamentalno drugačiji, što izaziva brojna znanstvena pitanja o prirodi tih ranih procesa.
Novi rezultati sugeriraju da je mehanizam koji je pokretao rani Zemljin dinamo bio jednako učinkovit kao i procesi koji danas generiraju Zemljino magnetsko polje. Razumijevanje promjena u snazi Zemljinog magnetskog polja tijekom vremena ključno je za određivanje trenutka formiranja Zemljine unutarnje, čvrste jezgre. To je važno za shvaćanje procesa poput tektonike ploča i kako toplina izlazi iz dubine Zemljine unutrašnjosti. Iako je rekonstrukcija Zemljinog magnetskog polja iz tako daleke prošlosti izazovna zbog mogućih promjena koje zagrijavanje stijene može uzrokovati, jedinstvena geologija ‘Isua Supracrustal Belt-a’ omogućila je znanstvenicima da steknu jasne dokaze o postojanju magnetskog polja prije 3,7 milijardi godina. Ova otkrića također mogu pružiti nove uvide u ulogu magnetskog polja u oblikovanju atmosfere Zemlje kakvu danas poznajemo, posebice u kontekstu atmosferskog gubitka plinova
