Oblik koji je na radijskim snimkama desetljećima izgledao kao golema izbočina iz središta Mliječne staze zapravo nije ni blizu galaktičke jezgre. Nova mjerenja smještaju ga oko 6500 svjetlosnih godina od Zemlje i opisuju kao zatvorenu strukturu ioniziranog plina.
Struktura poznata kao Galactic center lobe zbog položaja na nebu dugo se povezivala s burnim zbivanjima oko središta Galaksije. No astronomi su sada pokazali da je naziv varljiv: promatrani luk samo leži na istoj liniji pogleda, ispred mnogo udaljenijeg galaktičkog središta.
Nije trag erupcije iz središta Galaksije
Galaktičko središte doista je složeno i aktivno područje. Ondje je nedavno pronađen i mogući ostatak supernove blizu središnje crne rupe, pa nije čudno što se velik luk na radijskim kartama povezivao s eksplozijama, galaktičkim vjetrom ili prošlom aktivnošću jezgre.
Međutim, rad objavljen u časopisu Astronomy & Astrophysics zaključuje da ta tumačenja ne odgovaraju novim podacima. Autori su strukturu prepoznali kao veliko područje ioniziranog vodika, plin u kojem je jako ultraljubičasto zračenje zvijezda iz atoma vodika izbacilo elektrone.
Svjetlost sumpora otkrila je zatvorenu ljusku
Tim je koristio SDSS-V Local Volume Mapper, istraživanje koje bilježi svjetlost plina na velikom dijelu galaktičke ravnine. Posebno se korisnom pokazala emisija ioniziranog sumpora, jer je među korištenim signalima najmanje oslabljuje prašina.
Emisija ioniziranog sumpora otkrila je zatvoreni vanjski rub strukture, koji ranija promatranja nisu jasno ocrtavala. Umjesto otvorenog režnja koji izbija iz jezgre Galaksije, pred astronomima se pojavila zatvorena vanjska petlja. Slična kartiranja otkrivaju koliko se strukture mogu promijeniti kada se promatraju u tri dimenzije: tako je karta područja stvaranja zvijezda u Mliječnoj stazi povezala mlade zvijezde s plinom i prašinom koji ih okružuju.
Prašina je odredila udaljenost
Ključnu provjeru donijela je prašina između nas i plina. Istraživači su izmjerili koliko prašina oslabljuje svjetlost ljuske te rezultat usporedili s trodimenzionalnim kartama prašine. Podaci upućuju na udaljenost od približno dva kiloparseka, odnosno oko 6500 svjetlosnih godina, a ne na mnogo udaljenije galaktičko središte.
Pri toj bližoj udaljenosti promjer strukture iznosi oko 35 parseka, otprilike 115 svjetlosnih godina. Mjerenja brzina plina duž iste također podupiru zaključak da njezini promatrani dijelovi pripadaju istoj cjelini. Slične pojedinosti o geometriji plina otkrila je i nova karta plina u Orionovoj maglici, gdje je izdužena struktura ostala skrivena sve dok nije promatran neutralni vodik.
Mjehur je možda ostavila ranija generacija zvijezda
Strukturu je možda oblikovala ranija generacija zvijezda
Veličinom i oblikom struktura podsjeća na Barnardovu petlju u Orionu. Autori smatraju da je eksplozija supernove možda stvorila šupljinu u okolnom plinu. Zračenje mladog skupa zvijezda danas bi moglo ionizirati plin na njezinu rubu i održavati njegov sjaj. Podrijetlo strukture još nije potvrđeno, pa je to zasad samo jedno od mogućih objašnjenja.
Takve šupljine česte su u galaksijama. Sunčev sustav također se nalazi unutar velikog područja razrijeđenoga međuzvjezdanog plina, čije je magnetsko polje kartirano u tri dimenzije. Masivne zvijezde diljem diska Mliječne staze svojim zračenjem, zvjezdanim vjetrovima i eksplozijama neprestano mijenjaju okolni plin. Astronomi su nedavno preciznije odredili i područje galaktičkog diska u kojem nastaje većina novih zvijezda.
Ključan rezultat istraživanja jest određivanje stvarnog položaja neobičnog luka. Struktura za koju se činilo da potječe iz samog središta Mliječne staze zapravo je mnogo bliža. Njezin je položaj bilo teško utvrditi jer se nalazi u smjeru galaktičkog središta, gdje se preklapaju brojne zvijezde, oblaci plina i druge strukture.