Daleko od svake zvijezde, lutajući planet zrači gama zračenjem. Nema sunce, nema mjesec — ali ima nešto drugo. I to bi, prema harvardskom fizičaru Aviu Loebu, mogao biti znak izvanzemaljske civilizacije koja je ovladala crnim rupama.
Potraga za potpisom napredne civilizacije
Već desetljećima čovječanstvo traga za tehnološki naprednim oblicima života u svemiru. No kako tražiti ono što ne znamo da postoji? Većina pokušaja temelji se na potpisima koje mi sami proizvodimo — radiovalovima, svjetlom, toplinom. Ali što ako izvanzemaljske civilizacije energiju proizvode na potpuno drugačiji način?
U znanstvenim i znanstveno-fantastičnim krugovima nekoć su popularni bili koncepti poput Dysonove sfere — hipotetske megastrukture oko zvijezde koja sakuplja njezinu energiju. No unatoč desetljećima traganja, nikakvi znakovi takvih struktura nisu pronađeni.
Avi Loeb, astrofizičar s Harvarda poznat po svojim nekonvencionalnim teorijama, sada nudi alternativu: možda napredne civilizacije umjesto sunca koriste crne rupe — i to ne bilo kakve, nego male, umjetno stvorene crne rupe koje orbitiraju oko njihovih planeta poput mjeseca.
Penroseov proces: fizika koja to omogućava
Ideja da crna rupa može služiti kao izvor energije temelji se na radu Rogera Penrosea iz 1969. godine. Penrose je predložio da se iz rotirajućih crnih rupa, tzv. Kerr crnih rupa, može izvući energija. Mehanizam uključuje ulazak objekta u ergosferu — područje izvan horizonta događaja — gdje se pod utjecajem gravitacije objekt dijeli na dva dijela. Jedan dio biva progutan, a drugi izbačen s viškom energije.
“Zbog ekstremne gravitacije unutar crne rupe, opća relativnost dopušta da upijeni fragment ima negativnu energiju,” objašnjava fizičar Jorge Pinochet u nedavnom radu. Taj negativni dio smanjuje ukupnu masu-energiju crne rupe, a preostali fragment odlazi s više energije nego što je ušao.
Iako koncept djeluje paradoksalno, ne krši zakone fizike — već ih iskorištava.
Mini crna rupa kao umjetni mjesec
Loeb u novom znanstvenom radu objavljenom u časopisu Research Notes of the AAS predlaže scenarij u kojem tehnološki napredna civilizacija konstruira ili zarobi mini crnu rupu i postavi je u orbitu oko vlastitog planeta. Umjesto da planet prima energiju od zvijezde, crna rupa postaje izvor zračenja putem akrecijskog diska — plinova i materijala koji kruže oko nje i emitiraju intenzivnu energiju.
Prema njegovim izračunima, crna rupa mase oko 10¹¹ grama (sto milijardi grama) mogla bi, pomoću Hawkingova zračenja, osigurati dovoljnu količinu energije za civilizaciju na površini planeta — pod uvjetom da se kontinuirano “hrani” masom od otprilike 2 kilograma u sekundi. Takva crna rupa mogla bi funkcionirati kao “svemirska peć”, stabilna kroz godine.
Loeb posebno ističe da bi civilizacija mogla opstati čak i na planetu koji ne orbitira oko zvijezde — takozvanom lutajućem planetu — ako raspolaže ovakvim izvorom energije.
Što bismo tražili iz naše orbite?
Ako jednog dana teleskopi otkriju planet koji nije u orbiti nijedne zvijezde, a koji zrači u gama spektru, to bi moglo biti mnogo više od prirodnog fenomena. Ako uz to ne postoji ni drugi objekt mase slične zvijezdi, poput bijelog patuljka ili neutronske zvijezde, jedna mogućnost ostat će na stolu.
“Ako ikada detektiramo lutajući kameniti planet koji je osvijetljen gama zračenjem, a nema zvjezdane pratnje, morat ćemo razmotriti mogućnost da je izvor tog zračenja stvoren (ili uhvaćen kao primordijalna crna rupa) od strane visoko razvijene tehnološke civilizacije,” piše Loeb.
Dodaje da ne postoji bolji pokazatelj inženjerske sofisticiranosti od stvaranja peći od zakrivljenosti prostor-vremena.
Znanost ili spekulacija?
Teorija je provokativna — i za sada čisto hipotetska. Primordijalne crne rupe, koje bi mogle nastati odmah nakon Velikog praska, još uvijek nisu opažene. Njihovo zarobljavanje, postavljanje u orbitu i precizna kontrola akrecijskog diska nadilaze sve što možemo trenutno zamisliti u ljudskom kontekstu.
No iako nema izravnih dokaza, ideja služi važnoj svrsi: širi granice naše mašte i proširuje katalog onoga što bismo trebali tražiti. U svijetu u kojem još uvijek nismo pronašli jasan trag izvanzemaljskog života, možda se upravo u neobičnim energetskim anomalijama kriju prvi znakovi nečeg većeg.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
