kozmos.hr
Astronomija

Tražeći Dysonove sfere: Novi pristupi u potrazi za naprednim civilizacijama

objavljeno

Poznati fizičar Freeman Dyson uzburkao je znanstvenu zajednicu 1960. godine svojim revolucionarnim radom u kojem je predložio da bi napredni izvanzemaljski oblici života mogli graditi ogromne strukture sposobne za obuhvaćanje cijelih zvijezda. Dyson je sugerirao da bi takve ‘Dysonove sfere’ isijavale ‘otpada toplinu’, detektibilnu u srednje infracrvenim valnim duljinama, što ih čini potencijalno interesantnim ciljevima za SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence).

Prethodni napori i novi smjerovi

Unatoč brojnim pokušajima detekcije Dysonovih sfera putem njihovih toplinskih potpisa, znanstvenici do sada nisu imali uspjeha. To je navelo Jasona T. Wrighta, profesora na Centru za egzoplanete i staništa pogodna za život i Penn State centru za izvanzemaljsku inteligenciju, da predloži promjenu strategije. Infracrvene studije i njihova ograničenja Do sada su istraživači proveli samo tri sveobuhvatna pretraživanja srednje-infracrvenog neba: IRAS, WISE i AKARI.

Wright pojašnjava: “Općenito, tražimo infracrvene emisije zvijezda da bismo identificirali materijal koji kruži oko njih. No izazov je u tome što nemamo osnovnu teoriju kako bi emisije topline Dysonove sfere izgledale, s obzirom na to da su njihova materijalna svojstva nepoznata.”


Wright je jedan od onih koji su pokušali stvoriti teorijske modele za toplinske potpise Dysonovih sfera, ali ti modeli često počivaju na mnogim pretpostavkama. Obično se usredotočuju na simetriju ljuske i orbitalnu udaljenost, ali ne uspijevaju predvidjeti druge ključne faktore kao što su temperature ili radijacijske interakcije.

Funkcije megastruktura i vidljive posljedice

Osim hvatanja energije, Wright raspravlja o alternativnim motivacijama za izgradnju Dysonovih sfera, kao što su njihova upotreba kao golemih superračunala (Matrioshka mozgovi) ili stelarnih motora (Shkadov potiskivači). Također se bavi inženjerskim praktičnostima izgradnje tih megastruktura i primjenjuje termodinamiku zračenja kako bi shvatio što bi znanstvenici mogli opaziti.

Wright zaključuje da bi manje, toplije Dysonove sfere bile najučinkovitije u pogledu upotrebe mase. Predlaže proširenje parametara pretrage na temperature iznad 300 K, jer je učinkovitije izvlačiti svjetlost zvijezda bliže zvijezdi, gdje su temperature više.

Projekt Hephaistos: Najnoviji napori u potrazi

Mathias Suazo, doktorski student astrofizike na Sveučilištu Uppsala, nedavno je predstavio rad svog tima kao dio projekta Hephaistos. Koristeći kombinirane podatke iz raznih opservatorija, identificirali su oko 20 kandidata za buduće, fokusiranije istraživanje.

Dok potraga za Dysonovim sferama još nije dala konačne dokaze, lov se nastavlja. Kako je Freeman Dyson jednom rekao, sama mogućnost da čak i jedna od milijun naprednih civilizacija može sudjelovati u takvom kozmičkom inženjeringu održava potragu živom.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr

Pratite Kozmos na Google Vijestima.