Na jugozapadu Amazonije arheolozi su otkrili veliku mrežu drevnih cesta koja pokazuje da su ondje prije više od dvije i pol tisuće godina postojala organizirana i tehnički sposobna društva. Najstarije prometnice datiraju iz 763. godine prije Krista, a mnoge od njih nisu bile samo putovi kroz krajolik, nego dio pažljivo oblikovanog prostora s obrednom i praktičnom ulogom.
Mreža je prepoznata na satelitskim snimkama područja uz današnju granicu Brazila i Bolivije. Istraživači su na prostoru od 134.400 četvornih kilometara zabilježili 955 drevnih cesta ukupne duljine oko 350 kilometara. Riječ je o nalazu koji dodatno mijenja staru predodžbu o Amazoniji kao prostoru rijetko naseljenih zajednica bez složenije infrastrukture.
Tragovi planiranja vidljivi iz svemira
Ono što ovaj nalaz čini posebno važnim nije samo broj otkrivenih cesta, nego način na koji su građene. Mnoge su iznenađujuće ravne, s jasno oblikovanim profilima i povišenim rubovima, što upućuje na plansku gradnju, a ne na slučajno nastale šumske prolaze.
Većina prometnica kraća je od 500 metara, ali ni to ne umanjuje njihovu vrijednost. Autori studije smatraju da takve značajke svjedoče o promišljenom oblikovanju prostora i o zajednicama koje su raspolagale znanjem, radnom snagom i jasnom organizacijom potrebnom za takve zahvate.
Najstariji sloj ove mreže pripisuje se kulturi Aquiry. Radiougljično datiranje upućuje na to da su te ceste nastajale između 763. godine prije Krista i 950. godine. U pravilu su bile šire i kraće, a polazile su od velikih geoglifa, monumentalnih oblika urezanih u tlo.
Mnogi od tih rasporeda bili su usklađeni sa sjeverom, jugom, istokom i zapadom, što istraživače navodi na pomisao da su pojedini lokaliteti možda bili povezani i s promatranjem neba. No njihova uloga vjerojatno nije bila samo praktična. Autori rada smatraju da su takve ceste možda služile i obredima te prijelazu između vidljivog i duhovnog svijeta.
Drugi val gradnje počeo je oko 1200. godine, kada se u toj regiji pojavljuju naselja na humcima. Ceste iz tog razdoblja uže su od starijih i po svemu sudeći imale su prizemniju, svakodnevnu funkciju. Mogle su povezivati ljude, naselja i mjesta važna za opskrbu.
Oko 40 posto tih cesta vodi prema rijekama, što upućuje na važnost vodenih resursa u životu tadašnjih zajednica. Rijeke su vjerojatno bile ključne za kretanje, ribolov, opskrbu i povezivanje različitih dijelova krajolika. U tom dijelu mreže jasnije se vidi prometna i gospodarska uloga drevnih putova.
Putovi koji nestaju u šumi
Jedan od zanimljivijih detalja jest to što se približno polovica cesta koje izlaze iz naselja na humcima danas gubi u okolnoj šumi. Neke su možda vodile prema poljoprivrednim površinama koje se više ne mogu jasno prepoznati, ali istraživači ne odbacuju ni mogućnost da su imale obrednu svrhu.
Takve ceste možda nisu vodile prema odredištima u današnjem, praktičnom smislu. Moguće je da su završavale na mjestima posebne simboličke važnosti, gdje su šuma, životinje, duhovi i drugi neljudski akteri imali važno mjesto u tadašnjem pogledu na svijet.
Studija objavljena u časopisu Latin American Antiquity pokazuje da drevne ceste nisu samo tragovi kretanja, nego i važan izvor za razumijevanje društava koja su stoljećima oblikovala amazonski krajolik.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
