Washington ponovno otvara nuklearno poglavlje.
Američki predsjednik Donald Trump objavio je putem društvenih mreža kako je naredio Pentagonu – koji je u njegovoj objavi nazvan “Ministarstvom rata” – da obnovi nuklearna testiranja na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Bio bi to prvi nuklearni pokus nakon 1992. godine, a odluka, prema Trumpovim riječima, proizlazi iz potrebe da SAD “održi korak” s Rusijom i Kinom, zemljama koje, tvrdi, “ubrzano jačaju svoje arsenale”. Vijest je odmah izazvala burne reakcije u međunarodnoj zajednici i otvorila raspravu o tome što se uopće smatra nuklearnim testom.
Ugovori i prešutni mir koji je trajao tri desetljeća
Od 1945. godine u svijetu je provedeno više od 2 000 nuklearnih testova, od čega je čak 1 054 izvela američka vojska. Završetkom Hladnog rata uslijedilo je drastično smanjenje pokusnih detonacija, a proces je gotovo u potpunosti stao 1996. kada je otvoren za potpisivanje Sveobuhvatni ugovor o zabrani nuklearnih pokusa (CTBT). Taj ugovor, iako nikada nije službeno stupio na snagu jer ga neke potpisnice – uključujući i SAD – nisu ratificirale, u praksi se poštivao gotovo svugdje. Jedina iznimka u 21. stoljeću bila je Sjeverna Koreja, koja je posljednji put testirala nuklearno oružje 2017.
Rusija i Kina formalno nisu provodile detonacije, ali obje države ubrzano moderniziraju i šire svoje nuklearne kapacitete. Prošlog je tjedna Rusija uspješno testirala dvije interkontinentalne rakete koje mogu nositi nuklearne bojeve glave, dok je Trump izjavio da će Kina “vjerojatno dosegnuti američku razinu” u broju bojevih glava “u sljedećih pet godina.”
Tko zapravo ima najviše nuklearnog oružja?
Trump je u objavi na platformi Truth Social napisao da “Sjedinjene Države imaju više nuklearnih oružja od bilo koje druge zemlje”, te da je tijekom njegova prvog mandata arsenal “u potpunosti obnovljen i moderniziran”. U stvarnosti, većina nuklearnih zaliha koncentrirana je u dvije sile, SAD-u i Rusiji. Od oko 12 241 bojeve glave na svijetu, procjenjuje se da više od 90 posto pripada tim dvjema državama.
Prema podacima Arms Control Associationa, Rusija raspolaže s oko 5 580 bojevih glava, a SAD s 5 225. Kampanja International Campaign to Abolish Nuclear Weapons navodi 5 449 za Rusiju i 5 277 za SAD, dok Federation of American Scientists za početak 2025. godine procjenjuje 4 309 ruskih (od čega 1 150 povučenih) i 3 700 američkih (1 477 povučenih) glava. Sve organizacije slažu se da Kina trenutačno ima oko 600 bojevih glava.
Treba li SAD uopće ponovno testirati oružje?
Od posljednje eksplozije u pustinji Nevade 1992. godine, Pentagon održava spremnost arsenala putem programa nadzora zaliha (Stockpile Stewardship Program), koji provodi tzv. “subkritičke” pokuse, eksperimente koji ne izazivaju nuklearnu lančanu reakciju, ali omogućuju praćenje stanja oružja. Mnogi fizičari smatraju da takva ispitivanja pružaju dovoljno podataka o funkcionalnosti postojećih bojevih glava, te da nema znanstvene potrebe vraćati se pravim detonacijama.
Ipak, Sjedinjene Države prestale su proizvoditi plutonijeve jezgre, komponente koje služe kao inicijatori eksplozije, još 1989. godine. To znači da je današnji arsenal star nekoliko desetljeća i da bi mogao biti djelomično degradiran zbog prirodnog raspada materijala. Kako bi se to nadoknadilo, vojska je pokrenula novi program proizvodnje tzv. “plutonijevih jezgri spremnih za oružje”, a prve su serije odobrene za uporabu prošle godine. Dio znanstvenika stoga tvrdi da su nova testiranja nužna kako bi se provjerila kvaliteta novoproizvedenih komponenata.
Što slijedi i što uopće znači “nuklearni test”?
Trumpova objava nije precizirala kakve će se vrste pokusa provoditi, niti hoće li uključivati stvarne detonacije bojevih glava. Definicija samog pojma “nuklearni test” nije jednoznačna: tehnički, i vrlo male eksplozije mogu spadati u tu kategoriju. CTBT zabranjuje svaki pokus koji rezultira neto oslobađanjem energije, takozvani “zero yield” režim, no u praksi je granica nejasna, jer plutonijeve jezgre uvijek emitiraju male količine zračenja.
SAD i Rusija zato različito tumače što je točno zabranjeno. Obje se strane slažu da su velike detonacije nedopustive, no dopuštena razina eksperimentiranja ostaje sporna. Trumpov nalog dopušta Pentagonu provođenje testova koji prelaze vlastitu dosadašnju definiciju “nulte energije”, ali ne predviđa eksplozije koje bi proizvele vidljive oblake detonacije.
Trumpov potez dolazi u trenutku kada se urušava postojeća struktura međunarodnih ugovora o kontroli naoružanja. Posljednji aktivni sporazum između SAD-a i Rusije, Novi START, istječe u veljači 2026. Taj je ugovor ograničavao broj strateških bojevih glava na “samo” 1 550 po strani, simbolično smanjenje koje ionako nije moglo spriječiti globalnu katastrofu. Ako i taj okvir nestane, a zabrana testiranja postane mrtvo slovo na papiru, svijet će se naći na rubu nove utrke u nuklearnom naoružanju, one koja bi mogla biti opasnija i nepredvidljivija od ijedne prije nje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
