1. Antarktika – ledeni kontinent s najviše slatke vode na svijetu
Antarktički ledeni pokrov golem je rezervoar slatke vode. Ta je voda pohranjena u samom ledu, a ne sva u tekućim zalihama ispod njega. Australski antarktički program opisuje taj ledeni pokrov.
Ledeni pokrov na Antarktici najveći je na Zemlji, pružajući se na preko 14 milijuna km². Samo je 1% površine Antarktike trajno bez leda, dok druga manja područja nisu prekrivena ledom jedino ljeti. Kada bi se sav antarktički led otopio, svjetska razina mora narasla bi za oko 60 metara.
Led je u prosjeku 1,6 kilometara debeo, ali na nekim mjestima doseže dubine od čak 4,5 kilometara tj. oko polovice visine Mount Eversta.
2. Antarktika je pustinja
Pustinja ne mora biti vruća ni pješčana: određuje je mala količina oborina. U unutrašnjosti Antarktike one su vrlo oskudne, a uglavnom padaju u obliku snijega ili ledenih kristala. Australski antarktički program prosječno godišnje nakupljanje snijega na cijelom kontinentu procjenjuje na oko 150 milimetara vodenog ekvivalenta, uz velike regionalne razlike. Kiša uz obalu nije isto što i ukupna količina oborina.
3. Antarktika nije uvijek bila kontinent prekriven ledom
Antarktika nema jedinstven temperaturni trend. Posebno se ističu zagrijavanje Antarktičkog poluotoka i dijelova zapadne Antarktike. Stariji pregled Britanskog antarktičkog istraživačkog centra porast od oko 3,2 °C tijekom šest desetljeća odnosio je na zapadnu obalu Poluotoka, a ne na prosjek cijelog kontinenta. Takav regionalni podatak ne treba prikazivati kao današnju stopu zagrijavanja cijele Antarktike.
Drevni šumski požari spalili Antarktiku prije 75 milijuna godina
Iako se i dalje radi o ledenoj pustinji, znanstvenici su na Antarktici pronašli fosile koji upućuju na to da je kontinent neko vrijeme bio prekriven zelenim šumskim pokrovom te da su ga nastanjivali dinosauri. Na kontinentu se danas i mogu pronaći životinje poput pingvina, tuljana i vodenih medvjedića, dok oskudnu kopnenu vegetaciju uglavnom čine mahovine i lišajevi; dvije autohtone cvjetnice rastu na dijelovima Antarktičkog poluotoka.
Na Antarktici se također nalazi oko 80 timova istraživača iz 30 različitih zemalja diljem svijeta. Ljudska populacija Antarktike procjenjuje se na oko 1000 stanovnika tijekom zime te oko 5000 tijekom ljetnih mjeseci. Emilio Marcos Palma rođen je 7. siječnja 1978. u argentinskoj bazi Esperanza, što argentinsko ministarstvo vanjskih poslova navodi kao prvi dokumentirani ljudski porod na antarktičkom kontinentu. Prije pandemije koronavirusa, oko 30 000 turista posjećivalo je Antarktiku svake godine.
4. Antarktičke postaje dogovaraju svoje vrijeme
Različite vremenske zone geografski se skupljaju kako prilaze Antarktici, a kada dođu do Južnog pola, nađu se u jednoj zajedničkoj točci. Na samom polu nema jedinstvene prirodne vremenske zone, ali postaje imaju određen službeni raspored. Na veliko razočarenje također bi naišli ako bismo se pokušali poslužiti Sunčanim satom. Na samom Južnom polu Sunce izlazi i zalazi približno jednom godišnje. Drugdje na kontinentu trajanje polarnog dana i noći ovisi o zemljopisnoj širini; obalne postaje nemaju isti raspored svjetla kao pol.
Postaje ne biraju vrijeme prema državljanstvu svakog pojedinog istraživača. Koriste dogovoreno vrijeme važno za rad i logistiku. Primjerice, izvještaj australske postaje Casey razlikuje lokalno vrijeme od UTC-a pri usklađivanju meteoroloških mjerenja.
Ukazuju li Antarktički signali na postojanje paralelnog svemira?
5. Na Južnom polu pojam orijentacije postaje „relativan“
Na točnom geografskom Južnom polu svaki vodoravni smjer vodi prema sjeveru. Ondje se sastaju svi meridijani, pa uobičajenu lokalnu podjelu na istok i zapad ne možemo odrediti jednako kao drugdje. Za praktično kretanje treba dogovorena referentna mreža; nulti meridijan sam po sebi ne daje jedinstven lijevi i desni smjer.
6. Antarktika ima vulkane
Među poznatim antarktičkim vulkanima su Erebus i Deception. Mount Erebus, drugi najviši vulkan na Antarktici, najjužniji je aktivni vulkan na Zemlji. Ovaj ledeni vulkan također sadrži neobične ledene strukture koje se formiraju oko plinova koji izviru iz otvora u blizini vulkanskog kratera. Deception je također aktivni vulkan, smješten na istoimenom otoku u Južnim Šetlandskim otocima.
Znanstvenici potvrdili postojanje petog oceana- 10 stvari koje trebate znati
7. Krvavi vodopad crveni se zbog čestica bogatih željezom
Krvavi vodopad na ledenjaku Taylor poznat je od 1911. Slana voda koja izlazi ispod leda povezana je sa subglacijalnim sustavom. Tim sa Sveučilišta Johns Hopkins 2023. u uzorcima je elektronskom mikroskopijom pronašao sitne kuglaste čestice bogate željezom. Njihova oksidacija pomaže objasniti crvenu boju. Rad iz 2017. zato ne treba predstavljati kao konačno objašnjenje svih svojstava ove pojave.
Stručnjaci zbunjeni nakon što je jezero na Antarktiku iznenada nestalo
8. Ugovor o Antarktici štiti mirnodopsko istraživanje
Ugovor o Antarktici potpisalo je 12 država 1. prosinca 1959., a na snagu je stupio 1961. Namijenio je Antarktiku mirnodopskoj uporabi i znanstvenoj suradnji. Nije ukinuo različita stajališta o teritorijalnim zahtjevima: članak IV. čuva postojeće pozicije i sprječava nove zahtjeve ili proširenje postojećih dok je Ugovor na snazi.
Tajništvo Ugovora u listopadu 2026. navodi 58 država stranaka. To nije isto što i broj država s pravom odlučivanja na savjetodavnim sastancima. Ugovorni sustav obuhvaća i dodatne sporazume o zaštiti okoliša.
9. Fenomen dijamantne prašine
Na Antarktici nema mnogo oborina, ali mogu se javiti neki prilično neobični meteorološki fenomeni. Jedan od njih je dijamantna prašina koja sadrži sićušne kristale leda nataložene iz vlažnog zraka blizu površine Zemlje. Sunčeva svjetlost uzrokuje svjetlucanje ovih malih kristala dok lebde u zraku, a rezultat je blještavi efekt koji podsjeća na milijune malih letećih dijamanata.
10. Duboke doline skrivene ispod leda
Ispod antarktičkog leda skrivene su duboke doline čiju topografiju istraživači rekonstruiraju geofizičkim mjerenjima i modelima. NASA-in prikaz iz 2020. opisuje korito ispod ledenjaka Denman koje u tadašnjem modelu doseže oko 3.500 metara ispod razine mora. To nije ista mjera kao visina zidova kanjona, a podledeni reljef ne treba poistovjećivati s dubinama oceanskih jaraka.
Na kontinentu se također nalazi jedan od najvećih planinskih lanaca na Zemlji. Transantarktički planinski lanac dugačak je preko 3.500 kilometara, a neki njegovi vrhovi dosežu blizu 4.500 metara. Gamburtsev planinski lanac također je jedan od najdužih na Zemlji, s preko 1.200 kilometara, no dobrim dijelom zakopan ispod antarktičkog leda.
Najviši vrh Antarktike, Mount Vinson, visok je približno 4,9 kilometara.
Ledena ploča Ross koja pluta u morima blizu glavne mase kontinenta, proteže se na preko 510.000 kvadratnih kilometara što znači da je otprilike 10 puta veća od Hrvatske.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
