Nova svemirska utrka: Hoće li Kina prestići Ameriku na Mjesecu? Nakon desetljeća ignoriranja našeg prirodnog satelita, Sjedinjene Države i Kina utrkuju se za povratak na Mjesec. Dok američki program Artemis bilježi kašnjenja i tehničke probleme, kineski svemirski program napreduje stabilno. Pitanje je tko će prvi sletjeti, i hoće li taj trenutak odrediti budućnost istraživanja svemira.
Od završetka misija Apollo 1970-ih, povratak na Mjesec bio je više obećanje nego realan plan. Program Space Shuttle pokazao se preskupim i nepouzdanim, pa je istraživanje Mjeseca stavljeno u drugi plan.
Promjene su došle postupno: troškovi lansiranja počeli su padati, privatne tvrtke poput SpaceX-a unijele su novu dinamiku, a globalna konkurencija potaknula je ambiciozne projekte.
NASA je 2019. objavila plan prema kojem bi astronauti trebali obići Mjesec 2023., a već 2024. sletjeti na njegovu površinu. No, i tada je bilo jasno da su rokovi više politička odluka nego inženjerski realni. Stručnjaci su u početku računali na 2028. kao najizgledniji cilj.
Službeni rokovi su potom revidirani na 2025., zatim na 2027., a danas većina analitičara smatra uspjehom ako SAD uspije ostvariti povratak do kraja desetljeća.
Američki planovi: Program Artemis i njegovi izazovi
Artemis III, misija koja bi trebala vratiti astronaute na Mjesec, oslanja se na složen sustav više komponenti. Prema planu, SpaceX-ov Starship mora postaviti u orbitu oko Mjeseca modul Human Landing System (HLS). NASA-in Orion, lansiran raketom Space Launch System (SLS), potom se treba spojiti s HLS-om i omogućiti dvjema osobama silazak na površinu.
No, program prati niz problema. SLS je iznimno skup, stalno na udaru kritika, a svako kašnjenje povlači godine odgode. Ipak, 2022. uspješno je lansiran besposadni Orion koji je obišao Mjesec. Sljedeća misija, s ljudskom posadom u orbitu Mjeseca, predviđena je za prvu polovicu 2026.
Testni let 2022. skrenuo je pozornost na sigurnost toplinskog štita Oriona. Iako NASA smatra da dodatna besposadna ispitivanja nisu nužna, dio stručnjaka i dalje izražava sumnje. Najviše pitanja, međutim, izaziva Starship – ključan za dopremu HLS-a u orbitu oko Mjeseca. Unatoč nekoliko uspješnih lansiranja, njegova sposobnost višekratnog punjenja gorivom u svemiru, što je preduvjet za spuštanje na Mjesec, još uvijek nije dokazana.
Kina razvija vlastiti pristup
Kineska nacionalna svemirska agencija (CNSA) posljednjih godina stabilno ulaže u razvoj raketa Long March. Najveće nade polažu se u Long March 10, trostupanjsku raketu namijenjenu letovima s ljudskom posadom. Prvi let planiran je za 2027., a optimistični cilj za slijetanje na Mjesec je 2030.
Kina je već testirala brojne komponente sustava i tvrdi da sve napreduje prema planu, no za razliku od NASA-e, njezina transparentnost u vezi s neuspjesima ostaje upitna. Dodatni znak problema je i činjenica da je ranije planirani Long March 9 doživio višestruke redizajne i pomaknut je daleko u budućnost.
Važno je i pitanje nosivosti: Long March 10 može ponijeti manje tereta od SLS-a, Starshipa ili budućih američkih raketa. To može otežati dugoročne planove gradnje lunarnih postaja, iako bi za kratkotrajnije misije s posadom bio dovoljan.
Uz tehničke prepreke, prisutne su i političke. Američka vlada nedavno je donijela odluku da kineskim državljanima zabrani ulazak u NASA-ine objekte. Obrazloženje je sprječavanje industrijske špijunaže, no kritičari upozoravaju da takva mjera dodatno ograničava suradnju i može usporiti američki program.
Zašto je važno tko će prvi?
U Sjedinjenim Državama dio stručnjaka smatra da nije presudno hoće li Kina stići na Mjesec nekoliko mjeseci ili godina prije povratka NASA-e – podsjećaju da su Amerikanci to učinili još 1969. godine i ukupno šest puta u sklopu programa Apollo. Ipak, ako bi Kina prva ostvarila novo slijetanje, to bi predstavljalo snažan simbolički uspjeh i potvrdu njezina brzog tehnološkog i znanstvenog uspona.
U praktičnom smislu, kineske misije u početku možda neće imati jednaku znanstvenu težinu. Planirani su kraći boravci, u trajanju od nekoliko sati, dok Artemis predviđa višednevna istraživanja s većim opsegom eksperimenata. Ipak, sama činjenica “prvog povratka” nakon više od pola stoljeća mogla bi imati veliku psihološku i političku vrijednost.
Dugoročno, ključan je idući korak. I SAD i Kina planiraju gradnju trajnih, nuklearno napajanih postaja na Mjesecu. Takvi bi objekti omogućili istraživanja bez smetnji sa Zemlje, primjerice ugradnju radioteleskopa na dalekoj strani Mjeseca, te bi služili kao odskočna daska za buduće misije prema Marsu.
U tom kontekstu, prednost od nekoliko mjeseci ili godina vjerojatno neće promijeniti tijek povijesti. No, uspjeh u uspostavi trajne prisutnosti na Mjesecu mogao bi dugoročno presuditi u oblikovanju ravnoteže snaga u istraživanju svemira.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
