Astronomi Opservatorija i planetarija Armagh (Armagh Observatory and Planetarium, AOP) 12. prosinca 2025. u 03:09:36 UTC zabilježili su ono za što vjeruju da je prva videosnimka bljeska udara na Mjesecu snimljena iz Irske. Ujedno je riječ o tek drugom takvom događaju zabilježenom iz Ujedinjenog Kraljevstva. Snimka prikazuje kratak bljesak svjetlosti na noćnoj strani Mjeseca, što je u skladu s udarom sitnog meteoroida u lunarnu površinu.
Događaj je zabilježen instrumentom Armagh Robotic Telescope (ART), smještenim u sklopu AOP-a. Snimku je napravio Andrew Marshall-Lee, doktorand završne godine na toj ustanovi. Zabilježeni bljesak vidi se na dijelu Mjesečeve plohe koji u tom trenutku nije osvijetljen Suncem, što je nužan uvjet da se ovakve pojave uopće mogu uočiti sa Zemlje.
Takvi bljeskovi nastaju kada maleno svemirsko tijelo udari u tlo bez atmosfere koja bi ga usporila ili uništila prije kontakta s površinom. Udar se zatim kratko očituje kao svjetlosni signal, vidljiv s velikih udaljenosti, iako je samo tijelo prije udara preslabo da bi se u svemiru moglo izravno opaziti teleskopom. (video pogledajte ovjde)
Uočeno tijekom vrhunca meteorskog roja Geminida
Bljeskovi udara na Mjesecu rijetki su i opažaju se tek povremeno. Vjerojatnost njihova otkrivanja raste tijekom velikih meteorskih rojeva, kada Mjesec prolazi kroz tokove krhotina koje u Sunčevu sustavu ostavljaju kometi i asteroidi. Ovo opažanje dogodilo se tijekom vrhunca meteorskog roja Geminida, zbog čega se Geminidi trenutačno smatraju najvjerojatnijim izvorom udarnog tijela, iako se podrijetlo još provjerava.
Pojava je dodatno zanimljiva jer pomaže razumjeti koliko često sitni objekti pogađaju tijela bez atmosfere i kolike energije pri tome oslobađaju. Mjesec nema zaštitni zračni omotač poput Zemlje, pa mali meteoroidi ne izgaraju pri ulasku, nego mogu završiti udarom u tlo. U takvim uvjetima i vrlo malo tijelo može proizvesti kratak, ali zamjetan optički bljesak.
Tijelo manje od loptice, udar pri 35 km/s
Objekti koji uzrokuju ovakve bljeskove obično su vrlo mali, često manji od loptice za golf, i u letu kroz svemir preslabi da bi se mogli uočiti teleskopom. U trenutku udara u Mjesečevu površinu kreću se iznimno velikim brzinama, a u ovom slučaju brzina se procjenjuje na oko 35 kilometara u sekundi. Pri sudaru se kinetička energija u vrlo kratkom vremenu pretvara u toplinu i svjetlost.
Takav udar kratkotrajno isparava materijal na mjestu kontakta, stvarajući bljesak koji se može registrirati sa Zemlje. Trajanje bljeska najčešće je tek djelić sekunde, što otežava njegovo pouzdano uočavanje i dokumentiranje. Zbog toga su ovakve snimke rijetke i ovise o kombinaciji uvjeta, iskustva i opreme.
Lunarne udarne bljeskove u načelu mogu uočiti i iskusni promatrači s teleskopima promjera otvora oko 20 centimetara ili većim. No za to su potrebne brze kamere, sustavno praćenje Mjesečeve noćne strane i mnogo strpljenja, jer se većina takvih događaja dogodi nenadano i traje prekratko da bi se mogla uhvatiti bez kontinuiranog nadzora.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
