Mjesečevi krateri, zvjezdani skup Plejade i najveći Jupiterovi mjeseci mogu se promatrati i bez teleskopa. Za prve pokušaje dovoljan je dalekozor kakav se koristi na izletima ili za promatranje ptica. Pod tamnim nebom njime se može pronaći i galaksija Andromeda, premda će izgledati mnogo skromnije nego na astronomskim fotografijama.
Dalekozor obuhvaća razmjerno velik dio neba, što olakšava snalaženje među zvijezdama. Lakše je pronaći željeni objekt i vidjeti ga zajedno s okolnim zvijezdama. Široko vidno polje korisno je za velike zvjezdane skupove: pri većem povećanju teleskop ponekad pokazuje samo dio skupa.
Za početak vrijedi isprobati dalekozor koji već imate
NASA među instrumentima prikladnima za prva promatranja noćnog neba navodi dalekozore od 7 × 35 do 10 × 50. Oznaka 10 × 50 znači da instrument povećava deset puta i da su mu prednje leće promjera 50 milimetara. Veće leće prikupljaju više svjetlosti, no pri izboru treba uzeti u obzir i težinu.
Pri većem povećanju izraženije je i podrhtavanje slike. Čak i sitni pokreti ruku otežavaju razaznavanje detalja, osobito nakon duljeg držanja dalekozora. Oslonac za laktove ili stativ mogu pomoći više nego prelazak na snažniji dalekozor. Prije izlaska treba podesiti razmak između okulara i izoštriti sliku tako da promatranje bude ugodno za oba oka.
Mjesečevi krateri bolje se razaznaju uz sjene
Mjesec se može dobro promatrati i iz grada. Dalekozor pokazuje razliku između svjetlijih predjela i tamnih ravnica, tradicionalno nazvanih morima, te omogućuje prepoznavanje većih kratera. Za takvo promatranje ne treba čekati puni Mjesec. Tada je njegova površina snažno osvijetljena, ali reljef često izgleda manje izraženo.
Za promatranje Mjesečeva reljefa posebno su pogodni predjeli uz granicu između osvijetljenog i tamnog dijela. Sunčeva svjetlost ondje pada pod malim kutom i stvara duge sjene, zbog kojih se bolje razaznaju rubovi kratera i uzvisine. Tu granicu astronomi nazivaju terminatorom.
Promatranje vrijedi ponoviti sljedeće večeri. Kako se osvjetljenje mijenja, pojedini krateri postaju uočljiviji, dok se drugima sjene skraćuju. Ne mijenja se njihov oblik, nego kut pod kojim na njih pada Sunčeva svjetlost.
Plejade otkrivaju prednost širokog vidnog polja
Plejade, poznate i kao Vlašići, nalaze se u zviježđu Bika. Golim okom izgledaju kao zbijena skupina sjajnijih zvijezda, a dalekozor otkriva brojne slabije članice. Na kartama neba nose oznaku M45. Jesenske i zimske večeri pogodne su za promatranje Plejada iz Hrvatske, osobito kada se skup podigne više iznad obzora.
Ovdje je široko vidno polje važnije od velikog povećanja. U istom se vidnom polju može obuhvatiti cijeli skup i razaznati zvijezde koje golim okom nisu vidljive. Fotografije Plejada često prikazuju plavičaste oblake oko zvijezda. Takav prikaz ne treba očekivati u običnom dalekozoru: fotoaparat dugom ekspozicijom bilježi slabu svjetlost koju oko pri promatranju ne razaznaje na isti način.
Kako prepoznati Jupiterove mjesece
Kada je Jupiter vidljiv i dovoljno visoko iznad obzora, uz njega se dalekozorom mogu uočiti sitne svjetlosne točke. To su njegovi najveći mjeseci: Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Za uspješno promatranje važni su stabilan oslonac, dobra optika i položaj pojedinog mjeseca u odnosu na planet.
Neće se uvijek vidjeti sva četiri. Neki mogu biti preblizu Jupiteru da bi ih se jasno odvojilo od njegova sjaja, a drugi ispred planeta ili iza njega. Ponovljeno promatranje otkriva promjene u njihovu rasporedu. Usporedite li položaje s pouzdanom astronomskom kartom za taj datum i sat, lakše ćete utvrditi koji ste mjesec vidjeli.
Za detalje na planetima potreban je teleskop. Od tipičnog dalekozora koji se drži u rukama ne treba očekivati jasan prikaz Saturnovih prstenova ili Jupiterovih pojaseva oblaka.
Andromeda se vidi kao blijeda mrlja
Pod tamnim nebom moguće je pronaći i galaksiju Andromedu, na kartama označenu kao M31. Nalazi se u istoimenom zviježđu, a jesenske večeri pogodne su za promatranje iz Hrvatske. Dalekozor pokazuje svjetlije središte i, u dobrim uvjetima, izdužen dio galaksije slabijeg sjaja koji ga okružuje.
U običnom dalekozoru Andromeda uglavnom nema prepoznatljiv spiralni oblik s fotografija. Početniku će najčešće izgledati kao slaba, izdužena svjetlosna mrlja. Ako je ne uspijevate vidjeti s osvijetljenog balkona, problem ne mora biti u instrumentu. Svjetlost grada smanjuje kontrast između galaksije i neba u pozadini.
Gradska rasvjeta i mjesečina otežavaju promatranje
Za Plejade i Andromedu odaberite vedru večer i mjesto udaljeno od izravne rasvjete. Pri promatranju slabih objekata smeta i mjesečina, pa vrijedi provjeriti kada Mjesec izlazi i zalazi. U aplikaciji s kartom neba postavite svoju lokaciju, datum i sat: isti objekt neće u svako doba godine biti na istome mjestu iznad obzora.
Očima za prilagodbu tami može trebati pola sata ili više. Svijetli zaslon mobitela otežava tu prilagodbu, zbog čega kartu treba pogledati uz što slabije osvjetljenje. Za promatranje sjajnog Mjeseca nije potrebna takva prilagodba, dok je Andromedu lakše pronaći nakon boravka u tami, bez jake mjesečine.
Dalekozor nikada ne usmjeravajte prema Suncu bez odgovarajućih solarnih filtara postavljenih ispred obje prednje leće. Sunčane naočale ni naočale za pomrčinu stavljene iza dalekozora ne pružaju potrebnu zaštitu.
