Prije nego što čovjek kroči na Mars, potrebno je razviti potpuno nove tehnologije i provesti višegodišnje simulacije. Misija na Marsu bit će nezamislivo složenija od svega što je čovječanstvo dosad pokušalo. Tim od svega nekoliko ljudi, možda samo četveročlana posada, morat će otići stotinama milijuna kilometara daleko od Zemlje, u okoliš koji je potpuno neprijateljski prema životu, i ondje izgraditi uvjete za opstanak. A sve to morat će postići, sami.
Osim tehničkih prepreka, ključan je i ljudski faktor, piše Universe Today.
Kako četiri osobe mogu godinama živjeti i raditi zajedno u skučenom i stresnom okruženju, bez mogućnosti bijega? Na Marsu neće biti prostora za odmor izvan baze niti za privremeno udaljavanje od posade. Čak i svakodnevne aktivnosti poput zajedničkog obroka i spavanja u neposrednoj blizini mogu postati izvor sukoba.
Zbog toga se na Zemlji provode simulacije misija na Marsu, istraživanja u izoliranim i negostoljubivim predjelima koja oponašaju uvjete Crvenog planeta. U njima se kandidati testiraju psihološki, zatim izoliraju na dulje razdoblje te im se zadaju poslovi slični onima koje bi morali obavljati na pravoj misiji.
U takvim se eksperimentima posade ne nalaze u pasivnom okruženju, već izvršavaju zadatke: istražuju teren i donose uzorke, otklanjaju tehničke kvarove, podižu nove strukture i uvježbavaju održavanje sustava za podršku životu. Komunikacija s ‘kontrolom misije’ odvija se s namjernim vremenskim kašnjenjem kako bi se vjerno dočarali uvjeti misije na Marsu.
Mars Desert Research Station
Jedan od najpoznatijih primjera je Mars Desert Research Station (MDRS), istraživački centar pod okriljem organizacije Mars Society, smješten u blizini Hanksvillea u saveznoj državi Utah. Krajolik tog područja uvelike podsjeća na Mars, a istraživači ondje provode misije koje traju i po nekoliko mjeseci. Čak i kratak izlazak izvan postaje zahtijeva nošenje glomaznih replika svemirskih odijela. Cilj takvih eksperimenata je testirati kako ljudi funkcioniraju u uvjetima sličnima onima na Marsu te razviti praktične metode, rješenja i postupke za buduće posade.
Rad na Marsu razlikovat će se od svega na Zemlji. Okruženje je trajno neprijateljsko, prirodnih resursa gotovo da nema, a svaki je zadatak, od održavanja staklenika do terenskih istraživanja, dugotrajan, rizičan i zahtijeva preciznu pripremu. Detaljni zapisi o tome što je funkcioniralo, a što nije, neophodni su za planiranje stvarnih misija.
Projekt SAM: zatvoreni ekosustav
Još jedan primjer jest SAM (Space Analog for the Moon and Mars), koji vodi istraživač Kai Staats. Riječ je o potpuno zatvorenom sustavu koji se ulaskom kroz zračnu komoru hermetički odvaja od vanjskog okoliša. Unutra se koristi isključivo reciklirani zrak i voda.2
Članovi posade ondje borave mjesecima, a nove se zalihe mogu unositi samo kroz planirane “opsrbljivačke misije”. Objekt uključuje i tzv. “Marsovo dvorište”, gdje se provode terenske simulacije uz pomoć ljudi i robotskih rovera.
Ovakvi programi pružaju ključna iskustva i podatke potrebne za buduće misije na Mars. Na Zemlji se u kontroliranim uvjetima ispituje kako ljudi reagiraju u izolaciji, kako se nose s pritiskom i na koji način najbolje obavljaju zadatke u neprijateljskom okruženju. Tek kroz takve simulacije možemo razviti znanje i praksu potrebne da ljudska posada ne samo stigne na Mars, već ondje i dugoročno opstane.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
