Svemirska letjelica Luna 2, lansirana na raketi Luna 8K72 s/n I1-7B 1959. godine, prvi je ljudski proizveden objekt koji se našao na površini Mjeseca.
Sonda Luna 2
14. rujna, prije točno 63 godine, sovjetska sonda Luna 2 lansirana dva dana ranije s kozmodroma Baikonur, postala je prvi ljudski objekt koji je stigao na površinu Mjeseca. Svemirska letjelica Luna 2, izvornog imena Druga sovjetska kozmička raketa (u javnosti poznata i kao Lunik 2), bila je šesta svemirska letjelica sovjetskog programa Luna koja je lansirana prema Mjesecu. Prve tri letjelice (internog naziva E-1) nisu dospjele u orbitu, četvrta je prošla pored Mjeseca (poznata kao Luna 1), a peta (internog naziva E-1A) također nije stigla do orbite.
Luna 2, montirana na raketu Luna 8K72 s/n I1-7B, težila je oko 390 kilograma, dok joj je promjer iznosio približno 0,9 metara. Luna 2 uspješno je pala na područje istočno od tzv. Mare Imbriuma (u blizini Aristidesa i Arhimeda). Približna lokacija točke udara je 0 stupnjeva geografske dužine i 29,1 stupnjeva sjeverne geografske širine u Palusu Putredinusu. Luna 2 bila je prva misija koja je uspješno stigla na Mjesec. Sonda je bila kuglastog oblika s izbočenim antenama i dijelovima instrumenata, slično poput svoje prethodnice, Lune 1 koja se razliku od Lune 2 našla tek u blizini Mjeseca, ali nije pala na njegovu površinu.
Veliki oblak pare bio je vidljiv s nekoliko opservatorija
Luna 2 nije imala pogonski sustav, ali bila je opremljena scintilacijskim brojačima, Geigerovim brojačima, magnetometrima, Čerenkovljevim detektorima te detektorima mikrometeorita. Što se tiče radijacijskih i magnetskih pojaseva oko Mjeseca, Luna 2 ih nije detektirala. Sonda je slala informacije natrag na Zemlju pomoću tri različita odašiljača nakon što se odvojila od posljednjeg kraka gornje faze svoje rakete.
Veliki oblak pare pušten je 13. rujna kako bi se vizualno predočio položaj letjelice dok se nalazila u tranzitu. Ovaj oblak proširio se na promjer od 650 kilometara i bio je vidljiv sa nekoliko astronomskih opservatorija. Oblak pare poslužio je kao eksperiment za proučavanje ponašanja natrija u plinovotim stanju pri nultoj gravitaciji i vakuumu. Posljednja faza rakete Luna 8K72 s/n I1-7B koja je pratila letjelicu na Mjesec nije nosila nikakav uređaj za njeno lociranje tako da se ne može sa sigurnošću reći gdje je završila.
Kugla sačinjena od više pentagonalnih komada s oznakom SSSR-a i datumom lansiranja ugraviranim na ćirilici detonirana je prije nego što je sonda udarila o površinu Mjeseca, šaljući peterokutne dijelove u svim smjerovima.
Američke izviđačke misije koje su lansirane nedugo nakon Lune 2, radile su na sličnom principu kontroliranog udara na površinu Mjeseca. Unatoč razvoju tehnika mekog slijetanja, takvi kontrolirani padovi i dalje su korisni. Analizirajući krhotine koje su ostale iza udara od strane svemirskih letjelica, NASA je bila u stanju istražiti sadrže li zasjenjeni Mjesečevi krateri led.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
