Novi eksperimenti sugeriraju da složene organske molekule otkrivene u vodenim mlazovima Enkelada ne moraju potjecati iz njegova podzemnog oceana, već mogu nastajati izravno na površini zbog djelovanja zračenja. Ovi rezultati mogli bi izmijeniti način na koji se procjenjuje mogućnost nastanjivosti Saturnova ledenog mjeseca.
Istraživanje je predstavljeno na zajedničkom sastanku Europskog planetarnog znanstvenog kongresa i Odjela za planetarne znanosti (EPSC–DPS 2025) u Helsinkiju, a povezani rad objavljen je u časopisu Planetary and Space Science.
“Iako je identifikacija složenih organskih molekula u okolišu Enkelada i dalje važan trag u procjeni njegove nastanjivosti, rezultati pokazuju da kemija pokretana zračenjem na površini i u mlazovima može također stvoriti te molekule”, izjavila je dr. Grace Richards s Nacionalnog instituta za astrofiziku i planetologiju (INAF) u Rimu.
Mlazove koje je otkrio Cassini
Vodene mlazove na Enkeladu otkrila je 2005. godine NASA-ina letjelica Cassini. Mlazovi izbijaju kroz dugačke pukotine u južnom polarnom području, takozvane “tigrove pruge”. Smatra se da potječu iz podzemnog oceana, a energiju za njihovo izbijanje stvara gravitacijsko utjecaj koji Saturn svojim plimnim silama vrši na unutrašnjost mjeseca.
Cassini je u nekoliko navrata proletio kroz te mlazove i zabilježio da sadrže soli i niz organskih spojeva. Budući da se u vodi takvi spojevi mogu povezivati u prebiotičke molekule, što su gradivni elementi života, otkriće je odmah privuklo pozornost astrobiologa.
Eksperimenti u laboratoriju
Kako bi provjerili mogu li takvi spojevi nastati i bez oceana, Richards i njezin tim proveli su eksperimente u mađarskom Institutu za nuklearna istraživanja HUN-REN. U laboratoriju su rekonstruirali sastav leda s površine Enkelada i iz pukotina u njegovoj ledenoj kori. Uzorci su sadržavali vodu, ugljikov dioksid, metan i amonijak, ohlađene na –200 °C.
Na uzorke su zatim usmjeravali ione – atome i molekule bez jednog elektrona – kako bi oponašali zračenje u snažnoj Saturnovoj magnetosferi.
Rezultat su bile brojne nove molekule: ugljikov monoksid, cijanat, amonij i prekursori aminokiselina. Upravo aminokiseline čine temelj proteina koji u živim organizmima pokreću metaboličke procese, obnavljaju stanice i prenose hranjive tvari.
Dvojba oko tumačenja
Neki od tih spojeva već su otkriveni na površini EnkeladaKako bi provjerili mogu li takvi spojevi nastati i bez oceana, Richards i njezin tim proveli su eksperimente u mađarskom Institutu za nuklearna istraživanja HUN-REN. U laboratoriju su rekonstruirali sastav leda s površine Enkelada i iz pukotina u njegovoj ledenoj kori. Uzorci su sadržavali vodu, ugljikov dioksid, metan i amonijak, ohlađene na –200 °C., a drugi i u samim mlazovima. To znači da se molekule koje se smatraju prebiotičkima mogu formirati i na licu mjesta djelovanjem zračenja, a ne nužno u oceanu ispod ledene kore.
“Ovo ne isključuje mogućnost da je ocean Enkelada nastanjiv, ali pokazuje da moramo biti oprezni pri donošenju zaključaka samo na temelju sastava mlazova”, naglasila je Richards.
Razlikovati organske molekule koje potječu iz oceana od onih nastalih na površini bit će izuzetno zahtjevno. Kako bi se pronašao jasan odgovor, trebat će dodatni podaci s budućih misija.
Jedna od predloženih misija posvećenih Enkeladu trenutačno se razmatra u sklopu programa Voyage 2050 Europske svemirske agencije (ESA), koji planira znanstvene projekte do sredine stoljeća.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
