U fokusu jednog od najzanimljivijih radova nedavno predstavljenih na 56. Lunarnoj i planetarnoj znanstvenoj konferenciji (LPSC 2025) našla se ideja koja bi mogla iz temelja promijeniti način na koji zamišljamo istraživanje dubokog svemira. Indijski istraživači Malaya Kumar Biswal i njegov tim iz tvrtke Acceleron Aerospace iz Bangalorea analizirali su potencijal nuklearne fisije kao pogonskog sustava za buduće misije prema udaljenim planetima poput Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna.
Već danas je jasno da dosadašnje metode pogona — kemijski motori i solarna energija — imaju svoja ograničenja. Kako se čovječanstvo sve više približava ambicijama slanja letjelica izvan Marsove orbite i prema rubovima Sunčeva sustava, potreba za pouzdanim i dugotrajnim izvorima energije postaje ključna.
“Današnji pogoni nisu dovoljno snažni za stvarno duboke misije”, rekao je Biswal u razgovoru za Universe Today. “Ako želimo doći do vanjskih planeta ili jednog dana istraživati druga zvjezdana sustava, moramo imati pogon koji ne ovisi o Suncu i koji može raditi desetljećima.”
Kako nuklearni pogon u svemiru mijenja granice istraživanja
U svojoj analizi, istraživači su detaljno razmatrali niz aspekata vezanih uz uporabu fisijskog pogona: od stabilnosti napajanja i duljine misija, preko mase i zaštite od zračenja, do ključnih prednosti u odnosu na konvencionalne sustave. Poseban fokus stavljen je na električne pogone temeljene na radioizotopima i fuzijskim reaktorima te na NASA-in eksperimentalni KRUSTY projekt — mali nuklearni reaktor namijenjen budućim misijama na Mjesec i Mars.
Prema njihovim zaključcima, nuklearni pogon može uvelike skratiti vrijeme putovanja, nositi veći teret i omogućiti rad u zonama gdje Sunčeva svjetlost ne dopire — primjerice na sjenovitim površinama ili u dubokom svemiru.
“Najvažnije je što ovakvi sustavi nude konstantnu i visoku razinu energije, za razliku od solarnih panela ili kemijskih goriva,” ističe Biswal. “To nije samo pitanje pogona, već i održavanja života na dugim misijama.”
Ipak, tehnologija nije bez izazova. Najveći problemi odnose se na sigurnost, zaštitu od zračenja i ukupnu masu sustava. No, projekti poput NASA-inog Kilopowera pokazuju da razvoj ide u pravom smjeru.
Znanstvenici u studiji tvrde da bi upravo takva tehnologija mogla otvoriti vrata istraživanju cijelog Sunčeva sustava, pa čak i objekata u Kuiperovu pojasu — području koje počinje izvan Neptunove orbite, na oko 30 astronomskih jedinica (AU) od Sunca i proteže se do oko 50 AU. Za usporedbu, Pluton se nalazi na otprilike 39,5 AU od Sunca.
Je li nuklearni pogon u svemiru ključ za dosezanje drugih zvijezda
Iako se u ovom istraživanju ne ulazi dublje u međuzvjezdana putovanja, ideja da bi se nuklearni pogon mogao koristiti za put prema najbližim zvijezdama nije znanstvena fantastika. Proxima Centauri, najbliža nam zvijezda nakon Sunca, udaljena je više od četiri svjetlosne godine, što današnjim tehnologijama predstavlja gotovo nedostižan cilj. No, Biswal smatra da se s napretkom nuklearne tehnologije stvari počinju mijenjati.
“Putovanje do druge zvijezde i dalje je nevjerojatno teško, ali jedino s nuklearnim pogonom ta ideja postaje tehnički zamisliva unutar ovog stoljeća,” kaže Biswal, za Universe Today. “Kombinacija nuklearnog termalnog pogona za napuštanje Sunčeva sustava i dugotrajnog električnog pogona za održavanje brzine mogla bi drastično smanjiti vrijeme misija.”
Iako su potrebna desetljeća ili čak stoljeća da bi se došlo do Proxime Centauri, ovakve tehnologije nude realnu mogućnost slanja sondi prema obližnjim egzoplanetima koje bi mogle slati podatke natrag prema Zemlji.
Ovo nije prvi projekt ove grupe znanstvenika. Na istoj konferenciji predstavili su još jedno istraživanje — HUCITAR (Human-Crewed Interplanetary Transport Architecture) — arhitekturu za ljudske misije na Mars i Cereru, najveći objekt u asteroidnom pojasu. Taj je rad nastavak njihovih ranijih studija iz 2021. i 2022. godine, u kojima su također zagovarali upotrebu nuklearne energije u svemirskom istraživanju.
“Naša je poruka jasna — ako želimo ozbiljno istraživati svemir izvan niske Zemljine orbite, nuklearna tehnologija više nije izbor, već nužnost,” zaključuje Biswal. “U Acceleron Aerospaceu radimo na razvoju sustava koji bi to omogućili — od Marsa i Ceresa pa sve do vanjskih planeta našeg sustava.”
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
