Najnovija promatranja svemirskih teleskopa Hubble i James Webb otkrila su ključne detalje o međuzvjezdanom objektu 3I/ATLAS, uključujući njegovu neočekivano veliku jezgru i kemijski sastav koji zbunjuje astronome. Analiza koju su predstavili istraživači, uključujući profesora Avi Loeba, pokazuje da je ovaj kozmički posjetitelj znatno masivniji od svojih prethodnika, a njegovo ponašanje nakon bliskog susreta sa Suncem otvara nova pitanja o strukturi i povijesti takvih tijela.
Izvješće temeljeno na podacima teleskopa Hubble, prikupljenima nakon prolaska objekta kroz perihel od prosinca 2025. do siječnja 2026., donosi prvu uspješnu detekciju same jezgre 3I/ATLAS-a. Prema riječima profesora Loeba, procjenjuje se da jezgra ima efektivni promjer od 2,6 kilometara, uz pretpostavku tipičnog albeda od 0,04. Budući da masa raste s kubom promjera, ovo mjerenje implicira da je 3I/ATLAS oko 40 puta masivniji od kometa 2I/Borisov, čiji je promjer procijenjen na 0,7 kilometara, te najmanje 20.000 puta masivniji od prvog otkrivenog međuzvjezdanog objekta 1I/`Oumuamua, koji je bio manji od 200 metara.
Div među međuzvjezdanim putnicima
Izvedeni promjer jezgre u skladu je s neovisnim procjenama temeljenim na negravitacijskom ubrzanju i stopama gubitka mase uslijed “raketnog efekta” isplinjavanja. U usporedbi s trendom povećanja sjaja prije dolaska do perihela, 3I/ATLAS je nakon najbližeg prolaska pored Sunca 29. listopada 2025. počeo tamnjeti znatno brže. Ovu asimetriju u aktivnosti dodatno potvrđuje profil površinskog sjaja koji je nakon perihela postao znatno plići nego ranije. Krivulja sjaja jezgre također pokazuje vremenske varijacije koje se pripisuju rotaciji objekta.
Zanimljiv fenomen zabilježen je 22. siječnja 2026., kada su se Sunce, Zemlja i 3I/ATLAS poravnali. Tada je raspršena svjetlost na česticama prašine izazvala statistički značajan “efekt opozicije”, odnosno nagli skok sjaja od oko 20 posto.
Autori studije procjenjuju da se u svakom trenutku unutar udaljenosti od 4,5 astronomske jedinice (AU) od Sunca nalazi barem jedan međuzvjezdani objekt veličine 3I/ATLAS-a. Smatraju to konzervativnom donjom granicom jer je neaktivne objekte te veličine znatno teže otkriti, što sugerira da su slični posjetitelji vjerojatno prolazili kroz unutarnji Sunčev sustav i ranije, ali su promakli detekciji prije ere modernih pregleda neba.
Zagonetka zakašnjelog metana
Novi rad temeljen na podacima Svemirskog teleskopa James Webb predstavlja prvu spektroskopsku karakterizaciju 3I/ATLAS-a nakon perihela, koristeći instrument MIRI sredinom i krajem prosinca 2025. godine. Spektri su otkrili prisutnost vode, ugljikovog dioksida, nikla i, što je najvažnije, metana. Usporedba stopa proizvodnje hlapljivih tvari u dva promatrana razdoblja ukazuje na značajno smanjenje ukupnog isplinjavanja tijekom samo 12 dana, pri čemu je razina aktivnosti vode padala strmije od ostalih spojeva.
Najznačajnije otkriće je snažna detekcija proizvodnje metana, koja iznosi između 13,7 i 27 posto stope proizvodnje vode. Ova zakašnjela pojava metana otvara zanimljiva pitanja o povijesti objekta. Naime, metan u čvrstom stanju je iznimno hlapljiv i sublimira na znatno nižim temperaturama od ugljikovog dioksida. To implicira da bi led metana blizu površine trebao snažno isplinjavati puno ranije, no ni Webb ni instrument SPHEREx nisu ga detektirali u kolovozu 2025. godine.
Ovo sugerira da je metan bio iscrpljen u vanjskim slojevima 3I/ATLAS-a te je postao izložen Sunčevoj toplini tek kada se objekt približio Suncu. Međutim, kako piše profesor Loeb, ovaj scenarij stvara prividni paradoks jer je ugljikov monoksid (CO), koji je još hlapljiviji od metana i trebao bi biti iscrpljen s površine, detektiran prije metana. Novi podaci s Hubblea i Webba tako donose zagonetke o neviđenoj masi i kemijskom sastavu ovog tijela. Što više saznajemo o 3I/ATLAS-u, on djeluje sve anomalnije, ostavljajući otvorenim pitanje radi li se o prirodnim karakteristikama ranih susreta s međuzvjezdanim objektima ili nam promiče nešto ključno u razumijevanju ovih dalekih gostiju
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
