Većina zvijezda u svemiru ima svoje planete, a do danas je potvrđeno više od šest tisuća egzoplaneta. Statistika jasno sugerira da bi život negdje drugdje trebao postojati. Ipak, koliko god dugo osluškivali svemir, nismo pronašli ni najmanji znak druge inteligencije. Zašto je kozmos, prepun milijardi svjetova, i dalje tako tih?
Postoji više mogućih objašnjenja: možda se život teško održava, možda se civilizacije samounište čim dosegnu određenu razinu razvoja, a možda nas jednostavno nitko ne pokušava kontaktirati. No nova hipoteza otvara intrigantniji scenarij, možda izvanzemaljce ne čujemo zato što ih umjetna inteligencija čini nevidljivima.
Sagan i “horizont komunikacije”
Ideja dolazi iz nedavno objavljenog znanstvenog rada koji se vraća razmišljanjima slavnog astronoma Carla Sagana iz 1970-ih. Sagan je tada pokušao objasniti zašto potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (SETI) ne donosi rezultate te je uveo pojam “horizont komunikacije”.
Prema toj ideji, svaka civilizacija ima ograničeno razdoblje u kojem je moguće otkriti njezine signale. Kako tehnološki napreduje, njezine metode prijenosa informacija postaju toliko sofisticirane da izlaze izvan našeg dosega. Radiosignale bismo mogli uhvatiti i s udaljenosti od stotinu svjetlosnih godina, no ako civilizacija prijeđe na komunikaciju neutrinima, postaje nam praktički nevidljiva. A ako otkriju fiziku koja omogućuje komunikaciju bržu od svjetlosti, naša potraga nema izgleda za uspjeh.
Sagan je procijenio da bi civilizaciji trebalo otprilike tisuću godina da se razvije izvan granica naših opažajnih mogućnosti, uspoređujući to s ritmom ljudskog tehnološkog napretka. No od tada se mnogo toga promijenilo, posebno u razvoju računalne tehnologije i umjetne inteligencije.
Umjetna inteligencija i “Velika tišina”
Umjetna inteligencija danas je postala neizostavan dio svakodnevice. Možda će njezin razvoj jednom dosegnuti plato, ali jednako je moguće da ćemo u sljedećim desetljećima stvoriti oblik umjetne superinteligencije (USI). Ako bi takva svijest zavladala Zemljom, nastavila bi se razvijati brzinom koju ljudski mozak teško može pojmiti.
Autori nove studije tvrde da, uzmemo li u obzir eksponencijalan rast tehnologije i mogućnost da nebiološka inteligencija nije rijetkost u svemiru, “prozor opažanja” civilizacije mogao bi trajati svega nekoliko desetljeća, tek kozmički trenutak. Nakon toga, ona bi nam postala nedohvatljiva.
Ako je to točno, možda odgovor na Fermijev paradoks i “Veliku tišinu” nije u tome da nitko ne postoji, već da su civilizacije jednostavno prešle prag razumljivosti. Kozmos možda vrvi životom, ali većina inteligencija odavno razgovara jezikom koji mi više ne znamo čuti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
