Znanstvenici su otkrili neočekivane značajke na površinama planeta i asteroida, koje bi mogle pružiti novi uvid u procese ispod njihovih pustih i bezračnih krajolika. Tim iz Southwest Research Institutea (SwRI) i NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) istražuje kako određeni kozmički objekti, unatoč tome što nemaju atmosferu, pokazuju površinske uzorke slične onima nastalim djelovanjem tekuće vode na Zemlji.
Kako prenosi the Debrief, na našem planetu, voda oblikuje krajolik, stvarajući doline i rijeke te zaglađujući grube terene. Iznenađujuće je što znanstvenici pronalaze slične glatke površine i neobične uzorke na udaljenim svjetovima, gdje voda ne bi trebala postojati, a atmosfera ne bi mogla podržati njezin tok. Ova zagonetka prisutna je na Europi, Jupiterovom mjesecu, gdje se nalaze glatke, kraterima oslobođene površine, te paukolike strukture otkrivene unutar kratera. Slično tome, NASA-ina misija Dawn promatrala je značajke tečenja na površinama asteroida Vesta i Ceres, za koje se pretpostavlja da su suhi i bez zraka.
Razumijevanje neobičnih glatkih površina Europe
Jedna od najvećih zagonetki koja okružuje ove objekte jest neuobičajeno glatka površina Europe. Za razliku od Mjeseca, koji je prekriven kraterima, Europa ima velika, ravna područja koja se čine netaknutima od udara svemirskih krhotina. Kako takvo okruženje, stalno izloženo udarcima, može ostati glatko?
Dr. Jennifer Scully, voditeljica projekta u JPL-u, objašnjava: “Zanimalo nas je može li skriveni led ispod površine biti pogođen udarima, otopljen i kratkotrajno teći prije nego što se ponovno smrzne, stvarajući glatke značajke koje danas vidimo.”
Zamisao da voda može teći u svemiru, gdje su temperature ispod točke smrzavanja, a atmosferski tlak gotovo nepostojeći, činila se nevjerojatnom. Kako bi istražili ovu mogućnost, tim je u laboratoriju simulirao ekstremne uvjete na tim udaljenim mjesecima i asteroidima. Simulirali su udar svemirskog otpada, promatrajući kako bi mogao privremeno zagrijati podzemni sloj, uzrokujući otapanje leda i njegovo kratkotrajno tečenje prije ponovnog smrzavanja. Tijekom eksperimenta testirali su i čistu vodu i slanu otopinu kako bi vidjeli kako će se svaka ponašati. Rezultati su bili jasni.
“Kada smo testirali čistu vodu, ona se prebrzo smrzavala da bi uzrokovala bilo kakve značajne promjene na površini,” objasnio je dr. Michael Poston, vodeći autor studije iz SwRI-a. “Međutim, kada smo koristili slanu vodu, ona je ostala tekuća dovoljno dugo da teče i potencijalno preoblikuje teren.”
Ovo otkriće sugerira da bi slane otopine, a ne čista voda, mogle biti odgovorne za glatke površinske značajke. Slana otopina ostala je tekuća najmanje jedan sat—dovoljno dugo da izazove eroziju i oblikuje jedinstvene uzorke na površini Europe i drugih tijela u Sunčevom sustavu bez atmosfere.
Što ovo znači za potragu za vodom u svemiru?
Rezultati ovog istraživanja otvaraju uzbudljive mogućnosti za buduća istraživanja. Ako udari svemirskih objekata mogu osloboditi vodu ili slanu otopinu na ovim suhim svjetovima bez atmosfere, to bi moglo značiti da je voda na njima postojala nedavno, a možda je još uvijek prisutna ispod površine, spremna za otkrivanje.
“Ako se ovi rezultati mogu primijeniti i na druga tijela bez atmosfere, to bi značilo da je voda – ili barem slana otopina – bila prisutna u relativno nedavnoj prošlosti, i da udari mogu i dalje oslobađati tu vodu,” rekao je Poston. “To povećava šanse da pronađemo vodu na mjestima gdje je nismo očekivali.”
Ovo istraživanje ne samo da proširuje naše razumijevanje površina mjeseca i asteroida, već ima i veće implikacije u potrazi za izvanzemaljskim životom. Voda je ključni sastojak za život kakav poznajemo, a pronalazak vode blizu površine ovih svjetova čini ih obećavajućim ciljevima za buduća istraživanja.
Sve više dokaza o vodi izvan Zemlje
Kako nastavljamo istraživati Sunčev sustav, sve više dokaza ukazuje na to da je voda daleko raširenija nego što smo prije mislili. Svaka nova misija otkriva tragove da bi čak i najnepristupačniji svjetovi, poput sušnih i pustih mjeseca i asteroida, mogli imati skrivene rezerve vode ispod svojih površina. Ovo istraživanje posebno pokazuje da i ti naizgled beživotni svjetovi imaju potencijal za postojanje vode, što otvara potpuno nove mogućnosti za buduće svemirske misije.
S tim u vidu, potraga za vodom postaje ključna ne samo zbog potencijalnih resursa za buduće ljudske misije, nego i zbog same potrage za životom. Mars, kao naš prvi susjed, dugo je bio u središtu tih istraživanja, ali sada se naš fokus širi. Mjeseci poput Europe i Enceladusa, koji kruže oko Jupitera i Saturna, već su pokazali znakove da bi ispod njihovih ledenih površina mogli postojati oceani. Upravo je taj potencijal ono što znanstvenike dovodi do uzbudljive pretpostavke da možda nismo daleko od otkrivanja života izvan Zemlje.
Jedna od najambicioznijih misija u tom smjeru je Europa Clipper, NASA-ina letjelica koja je već na putu prema Jupiterovu mjesecu Europi. Njena je misija detaljno istražiti ledenu površinu Europe, ispod koje se pretpostavlja da se nalazi ogroman, duboki ocean. Znanstvenici vjeruju da bi upravo ti oceani, zaštićeni ledom od surove svemirske okoline, mogli biti dom nekoj vrsti života, možda sličnog onome što nalazimo u dubokim oceanima na Zemlji.
No, Enceladus, mali mjesec Saturna, također je obećavajući kandidat. Cassini je otkrio mlazove vode koji izbijaju iz njegove površine, što sugerira prisutnost tekuće vode ispod njegovog ledenog omotača. Ti mlazovi vode, puni organskih spojeva, sugeriraju da bi uvjeti za život mogli postojati i tamo.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
