Britanski vojni satelit Skynet-1A, lansiran prije više od pola stoljeća, iznenada je promijenio orbitu, i nitko ne zna kada, tko ni zašto. Otkriće je izazvalo zanimanje i zabrinutost među stručnjacima jer bi ovaj neaktivni objekt mogao predstavljati rizik za druge satelite u geostacionarnoj orbiti.
Prvi britanski vojni satelit
Skynet-1A bio je dio prvog britanskog vojnog programa satelitskih komunikacija, pokrenutog 1969. godine radi prijenosa podataka između britanskih oružanih snaga. Satelit je postavljen u geostacionarnu orbitu iznad istočne obale Afrike, na oko 40° istočne geografske dužine. Nakon otprilike godinu i pol rada, prestao je funkcionirati zbog kvara na hardveru te je ostavljen da slobodno kruži oko Zemlje. Danas je to najstariji britanski satelit koji se još uvijek nalazi u svemiru.
Praćenje takvih neaktivnih satelita važno je kako bi se spriječili mogući sudari s objektima koji su još u funkciji ili s orbitalnim otpadom. Tijekom 1970-ih Skynet-1A je redovito praćen, a mjerenja su potvrđivala da se nalazi u geostacionarnom pojasu oko 40° istočno. Takve orbite obično su stabilne, ali su ipak podložne manjim gravitacijskim utjecajima Sunca, Zemlje i Mjeseca.
Pomak na drugu stranu planeta
“Da je Skynet-1A ostao na svojoj originalnoj poziciji od oko 40° istočno, danas bismo očekivali da oscilira unutar približno 35 stupnjeva s obje strane točke na 75° istočno”, objašnjava dr. Stuart Eves, inženjer satelitskih sustava, u tekstu za The Global Network on Sustainability in Space. No to se nije dogodilo. Prema službenom britanskom registru, Skynet-1A sada se nalazi u drugom stabilnom dijelu orbite, na 105° zapadno, i oscilira tek nekoliko stupnjeva.
Drugim riječima, satelit se više ne nalazi ondje gdje bi prema poznatim fizikalnim zakonima trebao biti. Danas kruži oko 36 000 kilometara iznad Amerike,gotovo na suprotnoj strani planeta. Netko je, dakle, u nekom trenutku morao aktivno promijeniti njegovu orbitu, ali nije poznato tko, kada ni iz kojeg razloga. Praćenje je u to doba bilo ograničeno, osobito sredinom 1970-ih kada se čini da je manevar izveden, a eventualni zapisi o tome nisu sačuvani.
Britansko-američka suradnja
Iako je satelit bio u vlasništvu Ujedinjenog Kraljevstva, izgrađen je i djelomično upravljan u suradnji sa Sjedinjenim Državama. Obje zemlje imale su mogućnost slanja naredbi prema letjelici.
“Tijekom razdoblja održavanja u britanskom postrojenju Oakhanger, tim bi odlazio u američki satelitski centar u Sunnyvaleu, poznat pod nadimkom Blue Cube, i upravljao satelitom dok je kontrola privremeno bila prebačena na SAD”, pojasnila je Rachel Hill, doktorandica sa UCL-a koja u Nacionalnom arhivu istražuje dokumente o misiji. “Možda se upravo tada dogodilo pomicanje orbite?”
Mogući rizik i otvorena pitanja
Iako je riječ o zanimljivoj tehničkoj zagonetki, problem bi u budućnosti mogao postati i pravno relevantan. Skynet-1A trenutačno se nalazi u području gdje bi mogao ugroziti druge satelite u geostacionarnoj orbiti. U slučaju mogućeg sudara, ključno bi bilo utvrditi tko je naredio paljenje pogonskih motora i time promijenio njegov položaj, jer bi to odredilo koja država snosi odgovornost za eventualnu štetu.
U svemiru, gdje svaki stupanj putanje ima svoje značenje, i najmanji pomak može otvoriti veliko pitanje: tko zapravo upravlja satelitima koje je povijest već trebala ostaviti u tišini?
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
