Određeni članovi znanstvene zajednice često sugeriraju da će čovječanstvo morati pričekati stotine godina prije nego što nastane potrebna tehnologija za međuzvjezdana putovanja. Međutim, drugi imaju potpuno drugačije planove i uskoro ćemo možda vidjeti stvarne rezultate.
Recimo da je netko uspio stvoriti novu vrstu pogonskog sustava za međuzvjezdana putovanja koji omogućava svemirskim brodovima da se kreću dovoljno brzo kroz svemir bez da su za to potrebne godinama putovanja. To ne znači da bismo trebali odmah poslati osobu u Alpha Centauri – to jednostavno nije ekonomski racionalno, a kao što već znamo, postoji opasnost povezana s kozmičkim zračenjem, koja zahtijeva zasebnu rezoluciju.
Stoga bi prvo lansiranje prema našem najbližem zvjezdanom sustavu, na primjer, trebalo uključivati robotsku svemirsku letjelicu. Unatoč tome, još uvijek se suočavamo s još jednim velikim izazovom – putovanje kroz svemir zahtjeva gorivo. Iako su znanstvenici radili na učinkovitim izvorima energije poput prijenosnih generatora goriva, možda to nije najpametniji pristup?
Očito nam je potrebna revolucionarna tehnologija koja će nam omogućiti da putujemo ekstremnim brzinama i istovremeno uštedimo dragocjeno gorivo. Naravno, brojne teorije o tehnologijama brzih putovanja postoje desetljećima, ali njihovo dokazivanje i razvoj ostaju izvan našeg dosega.
Nedavno istraživanje usredotočilo se na mogućnost stvaranja warp pogona. Fizičari su stvorili novi prošireni model zasnovan na staroj teoriji koji se pokazao apsolutno mogućim, ali još jednom, daleko izvan mogućnosti naših tehnologija.
Ako želite pročitati o ovoj novoj mogućnosti međuzvjezdanih putovanja, ovdje imamo zasebni članak koji govori o modelu warp pogona. U ovom ćemo članku, međutim, razgovarati o drugačijoj hipotezi koja sugerira drugačiju tehnologiju brzog putovanja nazvanu MEGA Drive.
Taj je koncept razvio fizičar James Woodward na temelju vlastite hipoteze nazvane Woodwardov efekt. Normalno je da prvi put čujete za ovo, ali garantiram da ćete o tome čuti puno u budućnosti, budući da je NASA profesoru Woodwardu dodijelila dovoljno sredstava u 2017. i 2018. godini, a njegov je rad već dao pozitivne rezultate.
Woodwardov efekt
Svemir je prevelik i uglavnom prazan. Zbog toga, očuvanje goriva za bilo koju svemirsku letjelicu postaje izuzetno teško. Iako tehnološka svemirska letjelica može preuzeti potrebnu brzinu i jednostavno se kretati svemirom inercijom, za svaku promjenu brzine ili smjera bit će potrebno gorivo. Ako želimo putovati u bilo kojem smjeru, tada nam je potreban način kretanja koji se može koristiti svugdje bez potrebe za korištenjem vanjskih resursa ili energije.
https://kozmos.hr/crvotocine-su-vjerojatno-masivni-kozmicki-tuneli-kojima-se-moze-prolaziti-svemirskim-letjelicama/
Jedno tehničko rješenje za međuzvjezdana putovanja je stvaranje i uništavanje materije i antimaterije – međutim, ova metoda zahtijeva onoliko energije koliko se oslobodi tijekom uništenja. Sunčev vjetar, potoci nabijenih čestica s površine zvijezda – također mogu poslužiti kao vozilo, ali ne dopušta manevriranje u svemiru. Pa čak i ako se odlučimo za solarna jedra, njihova će veličina biti gorostasna u usporedbi s brodom – a da ne spominjemo opasnost od proboja slučajnim krhotinama.
Pa što je sa spomenutim Woodwardovim efektom? Woodwardov efekt ukazuje na to da možemo postići izvrsne rezultate u očuvanju goriva manipulirajući njegovom masom.
Suština ovog učinka je u tome što skupinu čestica možemo provući kroz petlju na takav način da mijenjaju svoju masu. Možemo ih uvući kad su u lakoj fazi, a gurnuti u teškoj. Za usporedbu, to je kao da zgrabite balon i povučete ga prema sebi, a kada se pretvori u topovsku kuglu, odgurnete ga od sebe. Zahvaljujući takvim postupcima osjetit ćemo potisak u suprotnom smjeru.
Kako se to događa? Prema nekim pretpostavkama, to se uopće ne događa. Sam se efekt temelji na Machovom principu , a čak je i sam James Woodward svoju ideju radije nazvao Machovim efektom.
Gornji je princip prilično složen, ali postoji i prilično jednostavno objašnjenje. Ako izađete na noćno nebo i pogledate zvijezde, tada će zvijezde biti u istom položaju – osim ako, naravno, nećete stajati i buljiti u njih satima.
Pogledajte ruke koje vise uz vaš bok – na njih ne djeluje nikakva sila osim gravitacije Zemlje. Sada se okrenite tako da su vam ruke i dalje opuštene. Osjetit ćete da su vam se ruke podigle i pod djelovanjem centrifugalne sile ispružile se prema van. Ako se nastavite vrtjeti i gledati zvijezde, primijetit ćete da se zvijezde vrte oko vas.
Fizičar Ernst Mach sugerirao je da to nije slučajno. Vjerovao je da na određenoj razini vaše ruke i zvijezde međusobno djeluju. Ovakav eksperiment stvara fizički sustav. Čudno i malo vjerojatno, ali svejedno.
Naravno, Mach nije vjerovao da su zvijezde one zbog kojih su se ruke pomicale, ali pretpostavljao je da je takva interakcija dopuštena … premda u drugačijoj ljestvici. Ovdje idemo od Macha do Einsteina. Potonji je objasnio da se vrijeme ne mijenja samo pod utjecajem brzine, već i masa.
U ovom slučaju, ako se objekt kreće u sustavu, što može uključivati udaljene zvijezde i bliže objekte, tada će se masa predmeta mijenjati kako se kreće. Uvucite je kad je lagana i odgurnite je kad je teška – to će vam dati potisak dok ste u sustavu u kojem se ne stvara / uništava masa ili energija.
Dakle, letjelicu možemo opskrbiti potrebnom masom za kretanje, potrošiti je okrećući je u zatvorenom sustavu koristeći Woodwardov efekt i vratiti se kući s potpuno istom količinom goriva koja je izvorno isporučena.
Zvuči zbunjujuće. Koliko je moguće stvaranje takvih motora koji bi međuzvjezdana putovanja pretvorili u stvarnost? Ovisi o tome djeluje li Machov princip.
Mnogi su znanstvenici – uključujući i samog Einsteina – odbacili ovu ideju. Drugi razmišljaju o korištenju sličnog principa u praktičnom smislu – opet ako djeluje. Woodwardov je učinak testiran više puta. Neki su testovi pokazali da bi učinak mogao biti čak i jači nego što je Woodward očekivao, ali drugi testovi nisu pokazali nikakav učinak.
Pogon gravitacijske asistencije s Machovim efektom (MEGA) – budućnost međuzvjezdanih putovanja?
Profesor James Woodward na ovom je konceptu radio desetljećima. Još važnije, razvio je pravi dizajn potisnika, pogonjen električnom energijom. Početni testovi nisu dokazali njegov koncept u onoj mjeri u kojoj se nadao jer MEGA pogon nije uspio stvoriti potrebnu količinu potiska.
Na sreću profesora, MEGA pogon bio je dovoljno uvjerljiv da osvoji nekoliko bespovratnih sredstava NASA-inog Instituta za napredne koncepte (NIAC) i 625 000 američkih dolara sredstava. To se dogodilo između 2017. i 2018. godine, ali profesor od tada nije napustio svoj projekt. Naprotiv, probojni rezultati došli su 2019. nakon što su on i njegovi suradnici redizajnirali potisnik.
Tim profesora Woodwarda postigao je potisne hice u opsegu mikronewtona što je dovoljno da se mali objekt pomakne na ravnoj površini. Razumljivo, ovo možda neće zvučati značajno kada je cilj pokrenuti ogromnu letjelicu godinama ili desetljećima međuzvjezdanog putovanja.
Međutim, ovo postignuće dokazuje da je njegov koncept više od samo hipoteze. To znači da bi se ova tehnologija mogla razvijati u većem opsegu. Konačni potvrdni testovi MEGA pogona zakazani su za 2021. godinu u NASA-inim objektima, ali sve ovisi o trenutnoj situaciji s Covid-19.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram- t.me/kozmoshr
Izvori:
• Johnson, S. (2021, March 11). NASA-funded scientist says ‘MEGA drive’ could enable interstellar travel.
• Koetsier, J. (2021, February 04). Ultimate EV: This nasa-funded space drive requires no fuel.
• Oberhaus, D. (n.d.). Gravity, gizmos, and a grand theory of interstellar travel.
• Tangermann, V. (2020, September 03). NASA-funded scientist claims NEW thruster could approach light speed.
