Jeste li se ikada zapitali gdje se zapravo nalazimo u svemiru? Našu ‘kozmičku adresu’ možemo pratiti kroz niz međusobno povezanih sustava, vrlo slično kao što biste pratili svoju kućnu adresu, počevši od kuće, grada, države pa sve do kontinenta. Tako, u kozmičkom smislu, naš dom je Zemlja, zatim Sunčev sustav, Mliječni put, Lokalna grupa, Mjesni superskup, i konačno superskup Laniakea. Međutim, nova duboka istraživanja svemira sugeriraju da bi naše galaktičko susjedstvo moglo biti dio još veće strukture poznate kao Shapleyjev superskup.
Otkriće Shapleyjeva superskupa
Shapleyjev superskup ili Shapleyjeva koncentracija (SCl 124) najveća je koncentracija galaksija u našem obližnjem svemiru koja čini gravitacijski povezanu cjelinu. Umjesto da se širi s ostatkom svemira, ovaj sustav se privlači sam prema sebi zbog međusobnog gravitacijskog privlačenja, tvoreći masivnu strukturu koja se ponaša kao jedna gravitacijska jedinica.
Pod vodstvom astronoma R. Brenta Tullyja sa Sveučilišta na Havajima, tim istraživača poznat kao CosmicFlows pažljivo proučava kretanje više od 56.000 galaksija. Njihov cilj je mapirati kako se ove galaksije kreću kroz svemir i definirati granice kozmičkih regija poput Shapleyjeva superskupa. Kako Tully objašnjava, svemir se ponaša poput golema mreže, s galaksijama koje se slažu duž filamenata i skupljaju u čvorištima pod utjecajem gravitacije.
“Baš kao što rijeke teku unutar slivova, galaksije teku unutar kozmičkih regija gravitacijske privlačnosti”, navodi Tully. Ovo otkriće otvara nove mogućnosti za razumijevanje kozmičke strukture, sugerirajući da postoje veće, dosad nepoznate regije. Ovi su nalazi nedavno objavljeni u časopisu Nature Astronomy, ističući važnost tih kozmičkih tokova.
Shapleyjev superskup: novi privlačitelj?
Istraživanja crvenog pomaka tima CosmicFlows ukazuju na to da bi naš lokalni kozmički sustav mogao biti veći nego što smo dosad mislili. Iako već znamo da Laniakea obuhvaća oko 500 milijuna svjetlosnih godina, novi podaci sugeriraju da nas možda gravitacijski privlači još veća struktura – Shapleyjev superskup. Ova superstruktura mogla bi biti deset puta veća od Laniakee, a iako nije tako golema kao kolosalni “Veliki zid” galaksija, ostaje impozantna sila koja se proteže na 1,4 milijarde svjetlosnih godina.
Prvo ju je identificirao astronom Harlow Shapley 1930-ih, kada je ovu strukturu promatrao kao “oblak” u zviježđu Kentaur. Njezina pozicija odgovara kretanju Lokalne grupe galaksija, što je navelo znanstvenike da spekuliraju kako bi mogla biti odgovorna za naše neobično kretanje.
Zanimljivo je da se čini da se Mjesni superskup—dom Lokalne grupe i Mliječnog puta—kreće prema ovom golemom privlačitelju. Istraživanje koje provode Tully i njegovi kolege trebali bi potvrditi ovo kretanje i razjasniti gravitacijski utjecaj koji nas privlači prema ovom kozmičkom divu.
Praiskonsko podrijetlo kozmičkih regija
Odakle potječu ove goleme kozmičke strukture? Ove kozmičke regije počele su se oblikovati prije gotovo 13,8 milijardi godina, nakon Velikog praska. Kako se svemir širio i hladio, materija se počela skupljati u određenim područjima, što je dovelo do stvaranja galaksija i superskupova koji danas čine kozmičku mrežu.
Astronomi se sada suočavaju s izazovom objašnjavanja ovih struktura, budući da tradicionalni kozmološki modeli možda ne obuhvaćaju u potpunosti veličinu regija poput Shapleyjeva superskupa. Prema riječima astronoma Ehsana Kourkchija sa Sveučilišta na Havajima: “Naša kozmička istraživanja možda još nisu dovoljno opsežna da mapiraju puni raspon ovih golemih regija. I dalje promatramo svemir s ograničenim alatima, a čak i oni možda nisu dovoljno moćni da obuhvate cijelu sliku našeg svemira.”
Prema simulacijama tima, postoji 60% vjerojatnost da Mliječna staza zapravo ne pripada Laniakei, već da je dio Shapleyevog superskupa.
3D mapiranje svemira
Gravitacija igra glavnu ulogu u određivanju kretanja galaksija i superskupova. Analizom podataka o crvenom pomaku, Tullyjev tim može mapirati kako se te galaksije kreću jedna prema drugoj, uzimajući u obzir ne samo vidljivu tvar, već i ‘neuhvatljivu’ tamnu tvar koja prožima ta područja.
Tim također mjeri “neobične brzine”—odstupanja od standardnog Hubbleova zakona—uzrokovane gravitacijskim interakcijama između galaksija. Ove mjere omogućuju preciznije 3D karte lokalnog svemira, pružajući dublji uvid u raspodjelu tvari, uključujući tamnu tvar, diljem svemira.
U nadolazećim godinama, ovi pregledi nastavit će usavršavati naše razumijevanje najvećih struktura svemira, potencijalno preoblikujući našu percepciju o tome kako galaksije utječu na kozmičke regije gravitacijske privlačnosti. Dok astronomi mapiraju složenu mrežu galaktičkih tokova, korak po korak približavamo se razumijevanju cjelokupne slike svemira koji nazivamo našim kozmičkim domom.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
