Novo istraživanje otvara intrigantnu mogućnost postojanja ‘tamnog paralelnog svemira’ unutar našeg, gdje se atomi nisu mogli formirati. Ova nevidljiva supstanca, poznata kao tamna tvar, predstavlja jednu od najvećih misterija u kozmologiji. Studija razmatra ideju da tamna tvar proizlazi iz paralelnog svemira, koji je s našim kozmosom isprepleten od samih početaka postojanja.
Razmotrimo mogućnost da je svijet tamne tvari zapravo odraz našeg, ali s jednim ključnim razlikama: pravila koja diktiraju postojanje su narušena. Ova perspektiva mogla bi pružiti odgovore na pitanje zašto tamna tvar, iako obilna, ostaje nevidljiva.
Tamna tvar
Tamna tvar, misteriozna i neuhvatljiva, vjeruje se da čini većinu mase u svemiru. Na svaki kilogram poznate materije, dolazi otprilike pet kilograma tamne tvari. Njena neinterakcija s svjetlošću ili običnom materijom čini ju detektibilnom isključivo kroz njezin gravitacijski utjecaj na poznatu materiju, uključujući gibanje zvijezda unutar galaksija i razvoj masivnih struktura tijekom kozmičkog vremena.
Iako se čini da materija i tamna tvar funkcioniraju po različitim pravilima, iznenađujuće je da su njihove količine u svemiru približno slične. Ova činjenica sugerira postojanje neke skrivene veze između njih. Na temelju ovih promatranja, znanstvenici su 22. siječnja na otvrorenom serveru arXiv objavili istraživanje koje predlaže hipotezu o simetričnoj interakciji između obične i tamne materije.
U radu se također navodi druga zanimljiva anomalija: gotovo identična masa neutrona i protona omogućuje formiranje stabilnih atoma. Ukoliko bi proton bio tek neznatno teži, atomi se ne bi mogli formirati, ostavljajući svemir ispunjen slobodno plutajućim neutronima. Istraživači sugeriraju da bi u ‘tamnom paralelnom svemiru’ različit skup fizikalnih zakona mogao dovesti do nestanka ‘tamnog protona’, ostavljajući iza sebe more ‘tamnih neutrona’, što bi moglo objasniti prirodu tamne tvari.
Tamni paralelni ili ‘zrcalni’ svemir
Predloženi model ‘tamnog paralelnog svemira’ otvara mogućnost za bogate interakcije unutar tamne tvari, uključujući tamne atome, tamnu kemiju i tamnu periodičnu tablicu elemenata. Međutim, znanstvenici upozoravaju da prekomjerne interakcije unutar tamne tvari mogu dovesti do njezinog prekomjernog grupiranja, suprotno trenutnim znanstvenim promatranjima. Stoga se pretpostavlja da većina tamne tvari čini relativno jednostavne, slobodno lebdeće neutralne čestice.
Ovo preklapanje među svjetovima nudi budućim znanstvenicima novi put za testiranje teorije o ‘tamnom paralelnom svemiru‘. Tijekom ranih faza svemira, proces poznat kao nukleosinteza doveo je do formiranja prvih elemenata. Ako je ova teorija točna, sličan proces dogodio bi se i u tamnom svemiru. U tim ranih fazama, mogli su se otvoriti kanali između dva svemira, omogućujući njihovu međusobnu interakciju.
Mjerenjem stope formiranja elemenata, što se očekuje od nove generacije kozmoloških opservatorija, znanstvenici bi mogli otkriti dokaze ovih međusobnih kanala i pružiti uvid u tajanstveni ‘tamni paralelni svemir’.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
