Buduće baze na Marsu možda neće biti samo niz odvojenih modula razbacanih po prašnjavoj ravnici. Novi koncept predviđa lagane, pomične prolaze s atmosferom za disanje, koji bi povezivali nastanjive module, vozila, laboratorije i sustave potrebne za povratak u orbitu.
Takvo rješenje ne bi bilo samo stvar udobnosti. Ako se astronauti između ključnih dijelova baze mogu kretati bez svake pripreme za izlazak na otvorenu površinu Marsa, svakodnevni rad postaje brži, sigurniji i znatno manje iscrpljujuć.
Na Marsu ni nekoliko metara nije jednostavno
Na Zemlji je izlazak iz jedne zgrade i ulazak u drugu najobičnija rutina. Na Marsu bi to bio složen i opasan postupak. Atmosfera je prerijetka za disanje, temperature su ekstremne, prašina može oštetiti opremu, a zračenje je znatno veći problem nego na Zemlji.
Zato svako napuštanje nastanjivog modula traži pripremu, provjeru opreme, zaštitno odijelo za rad na površini, postupno izjednačavanje tlaka i čišćenje nakon povratka. To ima smisla kada astronauti izlaze zbog istraživanja, uzorkovanja ili popravaka. Ali ako se isti postupak mora ponavljati samo zato da bi se posada premjestila iz jednog dijela baze u drugi, takav način rada brzo postaje veliko opterećenje.
Upravo tu ulazi koncept LATCH, punim imenom Lightweight Actuated Tunnels for Crewed Habitation. Razvio ga je tim Bioastronautics and Life Support Systems sa Sveučilišta Michigan, u sklopu programa povezanog s NASA-inim planovima za misije od Mjeseca prema Marsu.
Prolaz koji se otvara samo kada zatreba
Zamisao je relativno jednostavna: umjesto stalnih čvrstih hodnika, baza bi imala lagane prolaze koji se mogu izvući prema drugom modulu, spojiti na njegov ulaz i napuniti zrakom pogodnim za disanje. Kada više nisu potrebni, prolazi bi se ispraznili i ponovno uvukli, pa bi bili manje izloženi marsovskoj prašini, temperaturnim promjenama i mogućim oštećenjima.
Svaki takav prolaz imao bi fleksibilnu vanjsku strukturu, nosive prstenove, rukohvate, senzore i sustav za nadzor. Posada bi odabrala kamo želi ići, a sustav bi prolaz usmjerio prema odgovarajućem otvoru. Za precizno spajanje koristili bi se lidar i računalni vid, kako bi se smanjila mogućnost pogreške.
Takvi prolazi ne bi zamijenili izlaske na površinu. Astronauti bi i dalje morali raditi izvan baze, istraživati teren i održavati opremu. No mogli bi izbjeći dio rutinskih izlazaka koji sami po sebi ne donose znanstvenu korist, nego samo troše vrijeme, resurse i energiju posade.
Manje izlazaka znači manje rizika
Jedna od najvećih prednosti ovakvog sustava bila bi manja ovisnost o teškoj opremi za rad izvan baze. Zaštitna odijela za marsovsku površinu moraju biti složena, pouzdana i dobro održavana. Ona zauzimaju prostor, traže vrijeme, troše resurse i uvode dodatne rizike u svaki radni dan.
Ako dio kretanja kroz bazu može biti obavljen kroz zatvorene prolaze, posada se rjeđe izlaže vanjskim uvjetima. Manje vremena odlazi na pripreme, manje je mogućnosti za kvarove, a više vremena ostaje za znanstveni rad, održavanje sustava i stvarne zadatke misije.
To je važan pomak u načinu razmišljanja o Marsu. Rakete mogu dovesti ljude do Crvenog planeta, ali dugotrajan boravak ovisit će o mnogo skromnijim tehnologijama: brtvama, senzorima, sigurnosnim provjerama, zatvorenim prolazima i sustavima koji svakodnevicu čine izvedivom.
Ideja je obećavajuća, ali Mars neće opraštati pogreške
LATCH zasad nije gotova marsovska infrastruktura. Tim je razradio modele, demonstracijski prototip i analizu rizika, ali pravi Mars donosi uvjete koje nijedna simulacija ne može potpuno predvidjeti. Prolaz bi morao izdržati razliku tlaka, prašinu, velike temperaturne promjene, mehanička opterećenja i moguće kvarove dok se u njemu nalaze ljudi.
Rizici su zato ozbiljni. Ako bi konstrukcija popustila u pogrešnom trenutku, posljedice bi mogle biti katastrofalne. Autori zbog toga predviđaju dodatna ojačanja, sigurnosne senzore i više razina provjere prije svake uporabe.
Ipak, sama ideja pokazuje kako se planiranje Marsa polako mijenja. Pitanje više nije samo kako ondje sletjeti, nego kako ondje živjeti bez toga da svaki izlazak iz modula postane mala svemirska operacija.