Dva nova rada predstavljena na znanstvenom skupu EPSC–DPS 2025 u Helsinkiju sugeriraju da rover Rosalind Franklin neće morati daleko tražiti uzorke s mogućim organskim molekulama. Prirodni procesi mogli bi materijale već dovesti do njega, čime se otvaraju dodatne mogućnosti za potragu za tragovima nekadašnjeg života na Crvenom planetu.
Rosalind Franklin misija Europske svemirske agencije (ESA) planirana je za 2028. godinu. Rover će sletjeti u regiju Oxia Planum, prostranu ravnicu bogatu glinenim mineralima nastalim u vodi prije više milijardi godina. Upravo ta geološka obilježja čine je jednim od najperspektivnijih područja za traženje tragova organske kemije i potencijalnih bioloških procesa.
Prvo istraživanje, koje je predstavila dr. Aleksandra Sokołowska sa Sveučilišta Brown i Imperijalnog koledža u Londonu, obuhvatilo je analizu 258 odrona stijena u području planiranog mjesta slijetanja. Rezultati su objavljeni i u časopisu npj Space Exploration.
Odroni su identificirani pomoću najsnažnije kamere u orbiti oko Marsa – HiRISE instrumenta na NASA-inom Mars Reconnaissance Orbiteru – koji može razlikovati objekte veličine jednog metra. Detektirani blokovi stijena variraju od manje od 2,5 metra do čak 8 metara širine, a njihov trag može biti dubok nekoliko metara i protezati se do pola kilometra.
Algoritmi strojnog učenja prepoznali su potencijalne odrone, a potom su ih znanstvenici dodatno provjeravali. Većina je zabilježena na strmim padinama kratera, brežuljaka i litica. Prema riječima Sokołowske, svježi odroni mogli bi biti mnogo češći nego što se dosad pretpostavljalo.
“Otkrivanje odrona otvara mogućnost da rover dođe do raznolikih uzoraka koji bi inače bili nedostupni,” istaknula je Sokołowska. Materijal koji je dugo bio zaklonjen od zračenja na strmim padinama mogao bi bolje očuvati organske molekule. Uz to, tlo iz dubljih slojeva, izbačeno pri odronima, nudi dodatne uzorke za analizu.
Istraživanje pokazuje da udarni krateri imaju ključnu ulogu u nastanku odrona jer lome stijene i gomilaju nestabilan materijal. Ostali čimbenici mogli bi biti temperaturni stres ili rana erozija vodom, dok tektonski procesi vjerojatno nisu značajni. Zanimljivo je da nije pronađena poveznica između odrona i nedavnih marsotresa ili novih udara meteorita.
Glina kao zapis drevnih uvjeta
Drugo istraživanje, koje je predstavila Ananya Srivastava sa Sveučilišta Western Ontario u Kanadi, usmjereno je na glinene naslage u Oxia Planumu. Analiza je pokazala da glineni slojevi možda nisu nastali na licu mjesta, već su doneseni iz drugih dijelova Marsa tijekom poplava prije oko 3,5 milijardi godina.
Pomoću podataka s NASA-inih misija Mars Reconnaissance Orbiter i ESA-inih Mars Express te Trace Gas Orbiter, tim je utvrdio da se narančasti i plavi glineni slojevi ponavljaju u više uzastopnih naslaga, a njihova debljina raste prema nižim terenima. To upućuje na to da su rijeke iz sjeverozapadnih visoravni u više navrata nanosile glinu u područje Oxia Planum.
“Rezultati pokazuju da glina možda bilježi širi spektar klimatskih uvjeta nego što se ranije smatralo,” rekla je Srivastava. Višestruki slojevi upućuju na cikličke ili povremene prodore vode prije nego što je Mars izgubio trajnu tekuću vodu.
Gline su glavni cilj misije Rosalind Franklin jer mogu očuvati organske molekule – osnovne preteče života. Ako su slojevi stigli iz različitih izvora, to povećava raznolikost okoliša u kojima se molekule mogle sačuvati.
“Ta raznolikost povećava vjerojatnost da će organski spojevi biti pronađeni u povoljnim uvjetima,” zaključila je Srivastava.
Rezultati dvaju istraživanja zajedno ukazuju na to da bi rover mogao imati pristup jedinstveno očuvanim uzorcima stijena i glina, što značajno jača izglede da misija otkrije tragove nekadašnjeg života na Marsu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
