U svibnju 2025. Kina je započela izgradnju satelitske konstelacije koja će služiti kao prva svemirska mreža superračunala pogonjenih umjetnom inteligencijom. Prvi sateliti sustava Three-Body Computing Constellation lansirani su u lipnju, s ciljem testiranja mogućnosti obrade podataka u orbiti. Ovo bi moglo biti tek prvih nekoliko među tisućama budućih satelita, pa čak i korak prema podatkovnim centrima na Mjesecu. No zašto uopće graditi podatkovni centar u svemiru?
Prednosti svemirske infrastrukture
Ideja na prvi pogled zvuči poput znanstvene fantastike, ali postoje opravdani razlozi za premještanje podatkovnih centara u orbitu. Riječ je, međutim, i o projektu koji donosi brojne tehničke prepreke. Ovo početno lansiranje moglo bi oblikovati način na koji će se takvi sustavi razvijati, ali i promijeniti način na koji se koriste veliki jezični modeli (LLM), stvarni naziv za ono što se popularno naziva “umjetnom inteligencijom“.
Zemaljski podatkovni centri troše ogromne količine energije i vode za hlađenje, što postaje sve veći teret za lokalne resurse. Preseljenje u svemir smatra se privlačnim i s ekološkog i s društvenog stajališta.
“Potrošnja energije podatkovnih centara u svijetu naglo raste s pojavom novih sustava umjetne inteligencije, što postaje ozbiljan problem u pogledu kapaciteta proizvodnje energije i emisija ugljika”, izjavio je za IFLScience Russell Hills, inženjer svemirskih sustava koji nije uključen u kineski projekt.
Prema kineskoj vladi, sateliti će za hlađenje koristiti hladni vakuum svemira, dok će satelitski niz superračunala imati kombinirani kapacitet od 1.000 petaoperacija u sekundi (jedan kvintilijun operacija). Druge tvrtke već razvijaju slične koncepte u kojima bi se obrada sirovih podataka obavljala u svemiru, uz napajanje Sunčevom energijom i ispuštanje topline izravno u svemir, čime bi se smanjile emisije na Zemlji.
Obrada podataka izravno u orbiti
Korištenje Sunčeve energije u svemiru nesumnjivo je privlačno, ali kineski projekt ne testira metode proizvodnje energije, nego same mogućnosti obrade podataka u orbiti.
“Oni zapravo ne stavljaju podatkovne centre u svemir zato što je to ‘bolje mjesto’ za njih, nego zato što je potrebno da umjetna inteligencija i podatkovni centri budu ondje kako bi obrađivali svemirske podatke,” pojasnio je Hills.
Danas je slanje satelita u orbitu jednostavnije nego ikada, a količina podataka koju prikupljaju raste iz dana u dan. Ti se podaci obično šalju na Zemlju prije analize, što zahtijeva vrijeme i veliku propusnost signala. Kineski koncept predviđa da se obrada obavlja izravno u svemiru, analiza bi bila dovršena prije slanja, a na Zemlju bi pristizali samo najvažniji rezultati. Takav pristup mogao bi znatno ubrzati cijeli proces.
“Ako uzmemo jednostavan primjer: umjesto da satelit za nadzor neprestano šalje sve slike određene regije, algoritam za prepoznavanje slike i otkrivanje promjena mogao bi automatski izdvojiti samo podatke koji ukazuju da se nešto promijenilo,” rekao je Hills.
Manja količina podataka za prijenos značila bi i manju potrebu za velikim zemaljskim postajama te veću fleksibilnost u distribuciji podataka.
Tehnički izazovi i ograničenja
Prednosti su jasne, no prepreke su brojne. Sve što se izvodi u svemiru iznimno je skupo i složeno. Dizajnirati stroj visoke složenosti koji mora raditi u uvjetima vakuuma, zračenja i ekstremnih temperaturnih razlika daleko je zahtjevnije nego graditi infrastrukturu na Zemlji.
Kineska konstelacija trenutačno koristi relativno male količine energije, no podatkovni centar koji bi obrađivao podatke za GPS sustave, teleskope, meteorološka opažanja i komunikacije, kao oni na Zemlji, zahtijevao bi mnogo veći izvor napajanja.
Globalni interesi i budući planovi
Kina nije jedina zemlja koja razmatra svemirske superračunale. Američka tvrtka Starcloud iz Washingtona predložila je konstrukciju solarnih panela dimenzija 4 sa 4 kilometra, što je oko petine površine Manhattana, veće od ičega što je čovjek ikad sagradio u svemiru. Prema pisanju medija, bivši direktor Googlea Eric Schmidt navodno je kupio tvrtku Relativity Space upravo kako bi razvio tehnologiju za svemirske podatkovne centre.
Europa također razmatra slične mogućnosti. Iako zasad ne planira megastrukture, europski programi možda podcjenjuju troškove takvih projekata. U ranije objavljenom tehničkom dokumentu troškovi proizvodnje energije temeljili su se na optimističnim projekcijama i značajnom pojeftinjenju lansiranja zahvaljujući još uvijek neaktivnom Starshipu.
Hoće li budući podatkovni centri doista biti u svemiru, tek treba vidjeti. Kina je zasad prva koja je pokrenula operativni test takvog sustava u stvarnim uvjetima.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
