Znanstvenici su otkrili da Jupiterovi mjeseci stvaraju vlastite auroralne otiske na sjevernom i južnom polu tog plinovitog diva.
Aurore su magnetski povezane sa Jupiterovim prirodnim satelitima
NASA-ina misija Juno, koju vodi dr. Scott Bolton iz Southwest Research Instituta (SwRI-a), kruži oko Jupitera u polarnoj orbiti. 8. studenog 2020. Juno je proletjela kroz intenzivan snop elektrona koji je tekao od Ganimeda (najvećeg Jupiterovog mjeseca) do aurore na rečenom plinovitom divu. Znanstvenici Southwest Research Instituta koristili su podatke s Juna kako bi proučavali čestice koje putuju duž linije magnetskog polja koja povezuje Ganimed i Jupiter. Istovremeno su pratili povezane emisije aurora kako bi otkrili tajanstvene procese koji stvaraju ova neobična svjetla.
Poput Zemlje, Jupiter doživljava auroralnu svjetlost oko polarnih područja kada čestice iz njegove masivne magnetosfere stupaju u interakciju s molekulama u atmosferi. Jupiterove aurore znatno su intenzivnije od Zemljinih. Za razliku od Zemlje, Jupiterovi najveći mjeseci također stvaraju svoje aurore. “Svaki od Jupiterovih najvećih satelita stvara vlastite aurore na sjevernom i južnom polu Jupitera”, navodi dr. Vincent Hue, glavni autor rada u kojem su izneseni rezultati novog istraživanja. “Svaki auroralni ‘otisak’, kako ih mi zovemo, magnetski je povezan sa svojim mjesecom. Radi se o magnetskoj uzici povezanoj s mjesecom koji svijetli na samom Jupiteru.”
“Prije Junoa znali smo da te emisije mogu biti prilično složene, u rasponu od jedne auroralne točke do više mjesta koja ponekad čine auroralnu zavjesu koju smo nazvali rep otiska,” rekao je dr. Jamey Szalay, koautor sa Sveučilišta Princeton. “Juno, koja je letjela iznimno blizu Jupiteru, otkrila je da su ove auroralne točke mnogo složenije nego što se na prvu mislilo.”
Elektroni putuju u oba smjera, stvarajući više auroralnih točaka
Ganimed je jedini mjesec u našem Sunčevom sustavu koji ima svoje magnetsko polje. Njegova mala magnetosfera vrši interakciju s Jupiterovom glomaznom magnetosferom, stvarajući valove koji zatim ubrzavaju elektrone duž linija magnetskog polja plinovitog diva.
Junova dva instrumenta kojima upravlja SwRI; Jovian Auroral Distributions Experiment (JADE) i Ultraviolet Spectrometer (UVS), pružili su ključne podatke za novo istraživanje, a uz to je pomogao i Junov senzor magnetskog polja izgrađen u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard. “JADE je mjerio elektrone koji putuju duž linija magnetskog polja, dok je UVS snimio povezanu točku auroralnog otiska”, rekao je dr. Thomas Greathouse iz SwRI, koautor istraživanja. Na taj način, Juno može izmjeriti elektronsku “kišu” i odmah promatrati UV svjetlo koje ona stvara kada krene prema Jupiteru. Prethodna mjerenja pokazala su da veliki magnetski poremećaji prate elektronske zrake uzrokujući auroralni otisak. Međutim, ovoga puta Juno nije primijetila slične poremećaje u elektronskom snopu.
“Ako je naša interpretacija točna, ovo je potvrda desetljeća stare teorije koju smo sastavili kako bismo objasnili morfologiju auroralnih otisaka”, rekao je dr. Bertrand Bonfond, koautor istraživanja sa Sveučilišta Liège u Belgiji. Njihova teorija sugerira da elektroni ubrzani u oba smjera duž niti stvaraju ples s više točaka auroralnih otisaka. “Odnos Jupiter-Ganimed bit će dodatno istražen pomoću Junove proširene misije, kao i nadolazeće misije JUICE Europske svemirske agencije”, rekao je Hue. “SwRI također gradi sljedeću generaciju UVS instrumenata za misiju.”
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
