Spektroskopska mjerenja na Vrlo velikom teleskopu (VLT) otkrila su nikal bez željeza u komi međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS. Takav kemijski potpis neuobičajen je za prirodne komete, budući da se željezo i nikal u pravilu pojavljuju zajedno kao produkti eksplozija supernova. Autori rada kao moguće objašnjenje navode stvaranje i razgradnju niklova tetrakarbonila (Ni(CO)₄) – procesa poznatog iz industrijske prerade nikla, ali u kometama iznimno rijetkog. Profesor Avi Loeb taj nalaz opisuje kao novu anomaliju i postavlja pitanje može li riječ biti o tehnološkom tragu.
Otkrivanje nikla bez željeza i kemijski potpis kome
Koma je oblak plinova i prašine koji okružuje jezgru komete. U komi 3I/ATLAS-a Vrlo veliki teleskop (VLT) otkrio je nikal bez željeza, što se ne uklapa u očekivanja za materijal nastao u eksplozijama supernova. Autori rada kao mogući prirodni put navode nastajanje i razgradnju niklova tetrakarbonila (Ni(CO)₄). Riječ je o kemijskom mehanizmu poznatom iz industrijskog pročišćavanja nikla (Mondov postupak), a u kometama je iznimno rijedak.
Mjerenja pokazuju da 3I/ATLAS gubi nikal brzinom od oko pet grama u sekundi dok se nalazi na udaljenosti od 2,8 astronomskih jedinica od Sunca. Štoviše, što se više približava Suncu, taj se gubitak ubrzava gotovo eksplozivno. U istoj komi otkriven je i cijanid (CN), koji se oslobađa još većom brzinom – oko 20 grama u sekundi na udaljenosti od 2,85 AU – a njegova ovisnost o udaljenosti od Sunca još je izraženija.
Ovi nalazi nadovezuju se na ranija opažanja svemirskih teleskopa SPHEREx i James Webb, prema kojima je plin u komi izrazito neuobičajen: oko 95 posto čini ugljikov dioksid, a oko 5 posto voda. To je obrat od tipične slike u Sunčevu sustavu, gdje su komete redovito bogate vodom.
Veličina jezgre, izostanak repa, putanja i predstojeća opažanja
Ako je jezgra manja nego što sugerira procjena promjera od 46 kilometara izvedena iz SPHEREx podataka na valnoj duljini oko 1 mikrometra, onda bi 3I/ATLAS morao imati gustu prašnjavu komu koja reflektira gotovo svu sunčevu svjetlost. Takva bi prašina pod utjecajem zračenja trebala tvoriti uočljiv rep iza jezgre. Hubbleova snimka, međutim, nije pokazala klasičan rep. Zabilježen je oblak koji se proteže unatrag i postrano, okomito na smjer prema Suncu, što ne podupire sliku dominantne refleksije na prašini.
Ako većinu svjetlosti ipak reflektira površina jezgre, tada je 3I/ATLAS znatno masivniji od prethodnog međuzvjezdanog objekta 2I/Borisov, i to do razine da bismo statistički prije trebali uočiti golem broj manjih objekata nego jedan ovako velik. Na to se nadovezuje i činjenica da je putanja 3I/ATLAS-a vrlo precizno poravnata s ekliptikom planeta. Loeb takvu kombinaciju tumači kao moguć pokazatelj tehnološkog usmjeravanja, što je iznio u radu objavljenom nekoliko dana nakon otkrića objekta.
Nova opažanja mogla bi donijeti presudne odgovore početkom jeseni. Dana 3. listopada 2025. 3I/ATLAS proći će na približno 29 milijuna kilometara od sonde Mars Reconnaissance Orbiter. Kamera HiRISE tada bi ga mogla snimiti razlučivošću oko 30 kilometara po pikselu, što bi omogućilo razdvajanje doprinosa jezgre i kome u reflektiranoj svjetlosti i pouzdaniju procjenu stvarne veličine jezgre. Loeb navodi kako je njegov kolega David Gross predložio i promatranja radioteleskopima u potrazi za mogućim tehnološkim prijenosima. U pozadini je i spekulativna vremenska koincidencija: kada bi 3I/ATLAS potekao s unutarnjeg ruba Oortova oblaka na oko 1000 AU, putovanje je moglo započeti prije oko 80 godina, u doba kada su radio-emitiranja na Zemlji postala rutinska i kada je 16. srpnja 1945. izvedena prva nuklearna eksplozija.
Loeb ističe da bi mu, s jedne strane, bilo drago ako se pokaže da je 3I/ATLAS neuobičajena, CO₂-bogat komet, jer to znači da ne postoji tehnološka prijetnja iz svemira. S druge strane, smatra da čovječanstvu treba snažan poticaj da se trgne i izbjegne samouništenje. Predstojeća opažanja dat će čvršće temelje za procjenu prirode ovog međuzvjezdanog posjetitelja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
