Ako se jednog dana suočimo s višom izvanzemaljskom inteligencijom, hoće li nas više zaintrigirati, zastrašiti ili natjerati da joj pripišemo božanske osobine? Odgovor ne leži u tehnologiji, nego u komunikaciji.
Što bi značio susret s inteligencijom višom od ljudske?
Zamislimo da se u listopadu 2025. objekt 3I/ATLAS približi Suncu. Ne emitira poznate plinove. Ne razvija kometski rep. Ne ulazi u orbitu. Samo kratko manevrira, istraži Zemlju, i zatim nestane u tamnom prostranstvu među zvijezdama. Bi li čovječanstvo takav susret doživjelo s divljenjem? Ili bi reakcija bila hladna, rezervirana, možda i utemeljena na strahu?
Prema profesoru Aviju Loebu, astrofizičaru s Harvardskog sveučilišta, odnos prema superiornoj inteligenciji ne razvija se automatski. Za to je ključna komunikacija. Bez nje, ne razvijamo povjerenje, niti osjećaj da smo povezani s nečim većim. Čak i kad nas promatra nešto neusporedivo inteligentnije, ako ne razumijemo svrhu njegovih postupaka, nećemo mu pripisivati božanske osobine – prije ćemo ga percipirati kao prijetnju.
Loeb objašnjava to usporedbom sa životinjama. Pas koji ostane gladan jer je vlasnik zapeo na pošti, ne razumije uzrok. Nema pristup širem kontekstu. Ista stvar vrijedi i za ljude ako se suoče s nekomentiranim, nerazumljivim ponašanjem superiornog entiteta. Bez zajedničkog jezika, takav odnos ostaje jednostran, pun nesporazuma i straha.
Zato Loeb smatra da eventualni odnos čovječanstva prema naprednoj izvanzemaljskoj inteligenciji uvelike ovisi o tome hoće li komunikacija uopće biti moguća. Ako bude, ona može razviti ovisnost, poštovanje, pa čak i ritualno ponašanje slično religiji, posebno ako se susretnemo s transhumanom umjetnom inteligencijom, koja nadilazi ljudske sposobnosti i istovremeno nas razumije.
3I/ATLAS: slučajni kamen ili tehnološki izaslanik?
Dosadašnje traganje za inteligentnim životom u svemiru bilo je marginalizirano. Astrobiolozi većinom traže mikroorganizme, a ne tehnološke tragove razvijenih civilizacija. Iako su mikrobi vjerojatno češći u svemiru, napredne civilizacije mogle bi biti lakše uočljive, ako ih uopće tražimo.
Loeb tvrdi da odbijanje ulaganja u potragu za inteligentnim životom nije znanstveno utemeljeno. Smatra to oblikom samozadovoljstva: čovječanstvo pretpostavlja vlastitu jedinstvenost, a istovremeno odbija provjeriti tu pretpostavku. Neznanje tako postaje samoispunjujuće proročanstvo, ako ne tražimo, nikada nećemo znati što propuštamo.
U tom se kontekstu pojavljuje 3I/ATLAS – treći potvrđeni međuzvjezdani objekt u našem sustavu. Za razliku od kometa 2I/Borisov, koji je imao jasno vidljiv rep i spektroskopski potvrđene molekule poput vode (H₂O), ugljikova monoksida (CO), cijanida (CN), C₂ i C₃, 3I/ATLAS ne pokazuje ništa od toga. Snimke s teleskopa Hubble prikazuju svjetlucanje ispred objekta, ali ne i klasični rep. Spektralne analize nisu detektirale nikakav molekularni ni atomski plin.
Ako uzmemo u obzir tipičnu reflektivnost asteroida od 5 posto, objekt bi morao imati promjer od 20 kilometara da objasni svoju sjajnost. No, prema simulacijama, iz međuzvjezdanog prostora objekt te veličine stiže samo jednom u 10 000 godina. To otvara pitanje: je li 3I/ATLAS doista prirodan?
Putanja mu je osobito zanimljiva. Kreće se retrogradno unutar ekliptike, što je izrazito rijetko, vjerojatnost za takvu putanju iznosi 0,2 posto. Još je nevjerojatnije to što se dolazak objekta poklapa s bliskim položajem Marsa, Venere i Jupitera. Vjerojatnost da se sve to dogodi istodobno iznosi svega 0,0005 posto.
Loeb u svom najnovijem radu predlaže i objašnjenje za svjetlucanje ispred objekta: tanki sloj prašine, debljine oko jednog milimetra, koji je objekt pokupio tijekom međuzvjezdanog putovanja, mogao bi se postupno erodirati i stvarati vidljivu svjetlosnu maglicu. Taj sloj nije pokazatelj unutarnje aktivnosti, već posljedica dugotrajnog bombardiranja međuzvjezdanim česticama.
Zato, kaže Loeb, treba biti oprezan u prosudbama. Kad 3I/ATLAS 29. listopada 2025. prođe perihel, točku najveće blizine Suncu, moguće je da će pod intenzivnijim zračenjem razviti kometski rep. Ako se to dogodi, bit će klasificiran kao običan međuzvjezdani komet, i dobit će ocjenu 0 na tzv. Loebovoj skali, hijerarhiji objekata prema vjerojatnosti da su umjetnog podrijetla.
Ali ako se ne ponaša kao komet i umjesto toga pokaže znakove inteligentne kontrole, mogla bi mu pripasti ocjena 10. A to bi značilo da je povijest upravo skrenula s poznatog puta.
Koliko smo blizu susretu koji “mijenja sve”?
Prepoznati naprednu izvanzemaljsku inteligenciju zahtijeva više od teleskopa, potrebna je spremnost da se uopće postavi pitanje. Loeb uspoređuje to s “dejtanjem”: šansa za susret s idealnim partnerom raste s otvorenošću i trudom. No, presudna je i blizina, možda je najbliži susret već ovdje.
Nakon 3I/ATLAS-a, znanstvenike očekuje niz novih objekata iz međuzvjezdanog prostora. Nacionalni opservatorij NSF-DOE Rubin u Čileu, koji je nedavno započeo s promatranjem neba, imat će kapacitet prepoznavati slične posjetitelje svakih nekoliko mjeseci. To označava početak razdoblja redovitih susreta s tijelima koja dolaze izvan našeg zvjezdanog susjedstva.
Hoće li neki od tih objekata biti komadi kamenja? Vrlo vjerojatno. No, samo je jedan dovoljan da prepiše povijest. Napredna izvanzemaljska inteligencija možda je već na putu. A hoćemo li je prepoznati, piće Loeb, ovisi o tome gledamo li dovoljno pažljivo.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
