Novo istraživanje pokazuje da bi se dva najopasnija rasjeda Sjeverne Amerike mogla ponašati poput povezanog sustava. Potres u subdukcijskoj zoni Cascadia mogao bi izazvati lančanu reakciju i potaknuti aktivnost duž rasjeda San Andreas, što bi značilo da bi zapadnu obalu SAD-a i Kanade mogli gotovo istodobno pogoditi dva razorna potresa.
Znanstvenici s Državnog sveučilišta u Oregonu pronašli su dokaze da su se u prošlosti veliki potresi u tim područjima često događali u kratkom razmaku. Ako se takav obrazac ponovi, posljedice bi bile pogubne za gradove od San Francisca do Vancouvera.
Pogrešna koordinata koja je dovela do otkrića
Tim seizmologa predvođen profesorom Chrisom Goldfingerom nije namjeravao otkriti povezanost dvaju rasjeda. Cilj ekspedicije bio je prikupiti uzorke morskog sedimenta duž sjeverozapadne obale Tihog oceana kako bi se proučila povijest seizmičke aktivnosti u regiji. No jedna pogreška promijenila je smjer istraživanja.
“Jedan student je unio pogrešnu geografsku širinu i odveo nas oko 90 kilometara južnije nego što smo planirali”, rekao je Goldfinger. “Kad sam to vidio, bio sam prilično ljut, ali odlučili smo ipak uzeti uzorak na tom mjestu.”
Znanstvenici su očekivali uobičajeni niz naslaga koje se talože tisućama godina i čuvaju tragove prošlih geoloških procesa. U takvim slojevima obično se nalaze turbiditi, naslage koje nastaju nakon snažnih potresa, podmorskih klizišta ili erupcija.
No uzorci koje su prikupili izgledali su čudno. “Turbiditi su bili okrenuti naopako, s pijeskom na vrhu”, rekao je Goldfinger za Scientific American. “A koliko znamo, gravitacija se nije promijenila.”
Daljnja analiza otkrila je da nije riječ o jednom sloju, već o dvama koji su se nataložili gotovo istodobno. Slični “dvostruki slojevi” pronađeni su i u drugim uzorcima, a datiranje ugljikom-14 pokazalo je da su se neki mogli formirati u razmaku od samo nekoliko minuta.
“Tada nam je sinulo”, objasnio je Goldfinger. “Ako bi potres u subdukcijskoj zoni Cascadia izazvao slabiji tok sedimenta u blizini San Andreasa, a zatim bi San Andreas pokrenuo snažniji, pijeskovitiji tok, dobili bismo upravo takav dvostruki uzorak.”
Sinkronizirana seizmologija
Goldfingerov tim zaključio je da se ovakvi dvostruki događaji teško mogu pripisati slučaju. Sve upućuje na to da bi potresi u subdukcijskoj zoni Cascadia mogli potaknuti one duž rasjeda San Andreas.
“Riječ je o sinkronizaciji”, rekao je Goldfinger. “Kao kad podešavate analogni radio — navodite jedan oscilator da vibrira na istoj frekvenciji kao drugi.”
Na sličan način, dva rasjeda mogu se “naštimati” jedan prema drugom i izazvati potrese u paru. Drugim riječima, ako Cascadia pukne, vrlo je vjerojatno da će ubrzo i San Andreas.
“Potres na samo jednom od tih rasjeda iscrpio bi sve nacionalne resurse”, rekao je Goldfinger za The Guardian. “Ako bi oba popustila gotovo istodobno, San Francisco, Portland, Seattle i Vancouver našli bi se u izvanrednom stanju u vrlo kratkom vremenu.”
Ipak, postoji i tračak nade. Stanovnici područja uz San Andreas mogli bi imati kratko upozorenje ako potres prvo pogodi subdukcijsku zonu Cascadia, a između dvaju događaja moglo bi proći i više godina. “Čak i ako su rasjedi sinkronizirani, vremenski razmak između potresa može biti dug”, rekao je Goldfinger.
Unatoč tome, otkriće ne donosi utjehu onima koji strahuju od “Velikog potresa”. Znanstvenici ne žele širiti paniku, ali poruka je jasna: Sjedinjene Države i Kanada nisu dovoljno spremne.
“Naša razina pripravnosti je loša”, upozorio je Goldfinger. “Pred nama je dug put, a mnogi su gradovi izgrađeni izravno iznad tempiranih bombi.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
