Djeca su u Levantu oblikovala glinu tisućama godina prije keramike

Mnogo prije nego što su se pojavile prve posude, pečena keramika i poljoprivreda, stanovnici Levanta već su rukama oblikovali glinu i od nje izrađivali ukrase. Novo arheološko istraživanje pokazuje da se to događalo prije nekih 15.000 godina, a među ljudima koji su sudjelovali u toj praksi bila su i djeca. Otkriće pritom bitno mijenja sliku o tome kada je glina u jugozapadnoj Aziji prvi put postala sredstvo izražavanja identiteta, pripadnosti i društvenih veza.

Međunarodni tim arheologa predvođen Laurentom Davinom s Instituta za arheologiju Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, pod vodstvom profesorice Leore Grosman, pronašao je dosad najstarije poznate glinene ukrase u jugozapadnoj Aziji. Rezultati, objavljeni u časopisu Science Advances, pomiču simboličnu uporabu gline u toj regiji tisućama godina dublje u prošlost.

Riječ je o 142 perle i privjeska koje su izradili Natufijanski lovci-sakupljači na području današnjeg Izraela. Te su zajednice među prvima u svijetu trajno živjele na istom mjestu, i to tisućljećima prije pojave poljoprivrede. Dosad se smatralo da glina u tom razdoblju gotovo nije imala ukrasnu ulogu. Štoviše, iz cijelog svijeta iz tog je vremena bilo poznato svega pet glinenih perli.

Skrivena tradicija izlazi na vidjelo

Ukrasi su pronađeni na četiri natufijanska nalazišta, el-Wad, Nahal Oren, Hayonim i Eynan-Mallaha, koja zajedno obuhvaćaju više od tri tisućljeća nastanjivosti. Sitni predmeti, dovoljno mali da stanu na dlan, pažljivo su oblikovani od nepečene gline u valjkaste, diskaste i elipsoidne oblike.

Mnogi od njih bili su premazani crvenim okerom tehnikom tankog glinenog premaza, poznatom kao engoba. Prema navodima istraživača, to je najstariji dosad poznat primjer takvog načina bojenja u svijetu. Upravo brojnost i raznolikost nalaza upućuju na to da nije riječ o usputnom pokusu, nego o dugotrajnoj i ustaljenoj praksi. Drugim riječima, glina je već tada postala sredstvo vizualne komunikacije, mnogo prije nego što će se početi upotrebljavati za zdjele i posude.

Istraživači su izdvojili 19 različitih tipova perli, a mnoge od njih oblikom podsjećaju na biljke koje su Natufijanskoj kulturi bile važne u svakodnevnom životu, divlji ječam, jednozrna pšenica, leća i grašak. Upravo su te biljke intenzivno skupljali, obrađivali i jeli, a kasnije će postati i temelj poljoprivrede.

Na nekim perlama sačuvali su se tragovi biljnih vlakana, što pokazuje da su bile provučene na nit i nošene. Takvi su tragovi osobito vrijedni jer organski materijali u arheološkim slojevima najčešće nestanu bez ostatka. Zajedno s oblicima ukrasa, oni upućuju na to da biljni svijet za te zajednice nije bio samo izvor hrane nego i izvor značenja.

Otisci prstiju mijenjaju priču

Najizravniji trag o ljudima koji su te predmete izrađivali pronađen je na njihovoj površini. Na ukrasima je sačuvano ukupno 50 otisaka prstiju, a analiza je pokazala da pripadaju osobama različite dobi, djeci, adolescentima i odraslima. To je prvi put da su arheolozi uspjeli izravno prepoznati izrađivače paleolitičkih ukrasa, a ujedno je riječ o najvećem skupu takvih otisaka iz tog razdoblja.

Neki predmeti očito su bili namijenjeni upravo djeci. Među njima se izdvaja maleni glineni prsten širok samo 10 milimetara. Nalaz sugerira da izrada ukrasa nije bila izdvojena ili rijetka aktivnost, nego dio svakodnevice u kojem su se učili obrasci ponašanja, oponašanje i društvene vrijednosti prenosile s generacije na generaciju.

To otkriće istodobno ruši dugogodišnje pretpostavke o simboličnoj uporabi gline u jugozapadnoj Aziji. Desetljećima je prevladavalo mišljenje da se takva praksa pojavila tek s poljoprivredom i neolitičkim načinom života. Novo istraživanje, zajedno s nedavnim otkrićem glinene figurice na nalazištu Nahal Ein Gev II, pokazuje da su promjene počele ranije, u razdoblju kada su zajednice još uvijek lovile i sakupljale, ali su već počele trajno živjeti u naseljima.

U tom smislu glineni ukrasi ne govore samo o estetici, nego i o dubokim društvenim i misaonim promjenama. Pokazuju da su Natufijanci glinu koristili kako bi javno izrazili tko su, kome pripadaju i kakve odnose grade unutar zajednice. Zbog toga ih novo istraživanje više ne prikazuje samo kao preteče poljoprivrede, nego i kao ljude koji su među prvima od gline stvorili jezik simbola.