Astronomi su u sustavu AT 2016blu zabilježili snažan izvor rendgenskog zračenja. Mjerenje upućuje na to da masivna zvijezda možda ima kompaktnog pratitelja – neutronsku zvijezdu ili crnu rupu – koji joj preuzima plin i tako može biti povezan s ponavljanim erupcijama.
AT 2016blu nalazi se u galaksiji NGC 4559, udaljenoj oko 29 milijuna svjetlosnih godina. Od 2012. opaženo je 27 njezinih erupcija, približno svakih 113 dana. Rezultati su objavljeni u novom radu u časopisu The Astrophysical Journal.
Zvijezda s ponavljanim erupcijama
AT 2016blu pripada skupini svjetlećih plavih varijabli, vrlo masivnih i nestabilnih zvijezda. One mogu naglo povećati sjaj i izbaciti velike količine plina, ali pritom ne moraju odmah završiti kao supernova. U stručnoj se literaturi takvi događaji ponekad nazivaju “supernova impostor”: zvijezda nakratko dosegne sjaj sličan supernovi, ali preživi erupciju.
Ranija opažanja pokazala su da se erupcije AT 2016blu ponavljaju u pravilnom ritmu i da je zvijezda vjerojatno dio dvojnog sustava. Sam mehanizam dugo nije bio poznat. Za provjeru mogućih objašnjenja astronomi su iskoristili erupciju iz ožujka 2026., koju je pratilo više od 30 astronoma amatera.
Chandra zabilježio snažan izvor rendgenskog zračenja
Kada je zvijezda dosegnula očekivani vrhunac, NASA-in rendgenski teleskop Chandra usmjerio se prema tom sustavu. Zabilježio je snažan rendgenski izvor na položaju AT 2016blu.
Najjednostavnije objašnjenje takvog signala jest akrecija: dio plina sa zvijezde pada prema vrlo gustom pratitelju, pri čemu se materijal zagrijava i emitira rendgensko zračenje. Podaci su u skladu s neutronskom zvijezdom ili crnom rupom, ali sami po sebi ne određuju o kojem je objektu riječ. Istraživači zato mogućeg pratitelja opisuju kao najvjerojatnije objašnjenje, a ne kao konačno potvrđen rezultat.
Ova je interpretacija povezana s već postojećim istraživanjima o tome kako nastaju neutronske zvijezde i o mogućim opažanjima nastanka crnih rupa.
Što bi mogla pokazati nova opažanja
Ako plin doista prelazi na kompaktnog pratitelja, promjene u dotoku materijala trebale bi se moći povezati s ritmom erupcija. Nova opažanja Chandrom i dugotrajno praćenje promjena sjaja zato su ključni za provjeru tog modela.
AT 2016blu astronomima pruža rijedak pogled na završne faze masivne zvijezde u dvojnom sustavu. Takvi sustavi mogu izgubiti velike količine materijala prije konačne eksplozije, pa njihovo praćenje pomaže odrediti kako nastaju supernove i kakvu ulogu u tom procesu ima zvijezda pratiteljica.
