Galaksija IC 1101, golemi sustav u središtu jata galaksija Abell 2029, ima potvrđen promjer od oko 1,7 milijuna svjetlosnih godina. Astronomi su njezin glavni zvjezdani dio uspjeli pratiti do ruba udaljenog približno 260 kiloparseka od središta, odnosno do promjera od oko 520 kiloparseka.
To je oko 17 puta više od promjera Mliječne staze. IC 1101 pritom sadrži približno 3,4 bilijuna Sunčevih masa u zvijezdama, što je svrstava na sam vrh poznatih galaktičkih divova.
Novo mjerenje važno je zato što astronomi dosad nisu mogli jasno odrediti gdje IC 1101 završava. Ranija opažanja pokazivala su vrlo slabu svjetlost na još većim udaljenostima, ali nije bilo moguće pouzdano razlučiti pripada li ona samoj galaksiji ili zvijezdama raspršenima po cijelom jatu Abell 2029.
Rub koji se gotovo gubi u svjetlosti jata
Najveće galaksije u svemiru obično se nalaze u središtima velikih jata. Tijekom milijardi godina rastu spajanjem s manjim galaksijama i privlačenjem njihovih zvijezda. Zato oko njih nastaju golemi, rijetki zvjezdani omotači koji se postupno stapaju sa svjetlošću iz prostora između galaksija u jatu.
Upravo je to problem kod IC 1101. Njezina vanjska područja toliko su tamna da se na običnim snimkama lako mogu zamijeniti s pozadinskim sjajem, svjetlošću zvijezda u jatu ili raspršenom svjetlošću bližih zvijezda iz Mliječne staze.
Tim predvođen Carlosom Marrero-de la Rosom sa Instituta za astrofiziku Kanarskih otoka zato je upotrijebio najdublje dosad snimljene slike IC 1101, dobivene kamerom Wide Field Camera na teleskopu Isaac Newton. Astronomi su iz snimaka najprije uklonili raspršenu svjetlost više od 250 zvijezda u prvom planu, a zatim pratili promjene sjaja, boje i gustoće zvjezdane mase prema rubu galaksije.
Na udaljenosti od oko 260 kiloparseka pronašli su jasnu promjenu u građi sustava. Unutar te granice raspodjela zvijezda još je relativno pravilna i eliptična. Iza nje svjetlost postaje difuznija, slabija i asimetrična, a sve veći udio pripada zvijezdama raspršenima po jatu galaksija.
Galaksija i dalje raste
Nova opažanja ne pokazuju samo kolika je IC 1101 danas. Otkrila su i osam vrlo slabih, nepravilnih zvjezdanih struktura oko njezina ruba.
Dvije se prostorno podudaraju s poremećajima u vrućem plinu jata Abell 2029, koje su ranije snimljene rendgenskim teleskopima. Ranija istraživanja te poremećaje povezuju sa sudarom Abell 2029 s manjom skupinom galaksija prije otprilike dvije do tri milijarde godina.
To upućuje na to da IC 1101 nije dovršen sustav. Njezina rubna područja i dalje dobivaju novi materijal, najvjerojatnije ostatke manjih galaksija koje je jato tijekom vremena privuklo i razorilo.
Pojam “najveća galaksija” ipak treba čitati oprezno. Veličina ovakvih sustava ovisi o tome gdje astronomi povuku granicu između glavne galaksije, njezina zvjezdanog omotača i svjetlosti raspršene po jatu. Novo istraživanje prvi put daje uvjerljivo mjerenje ruba glavnog zvjezdanog tijela IC 1101, dok se još slabije strukture nastavljaju daleko izvan njega.
