Zašto su viđanja NLO-a najučestalija na Zapadu?

U srpnju 2023., umirovljeni zapovjednik američke mornarice, David Fravor, dao je iskaz pred Odborom za nadzor Predstavničkog doma o misterioznom objektu u obliku Tic Tac bombona koji su on i troje drugih osoba opazili iznad Tihog oceana 2004. godine. Kongresna saslušanja pridobila su globalnu pozornost, prenoseći neidentificirane zračne pojave (Unidentified Aerial Phenomenon – UAP), prije poznate kao Neidentificirani leteći objekti (NLO), iz domene “ludih teorija o vanzemaljcima” u glavni tok javnosti.

“Ovaj objekt u obliku Tic Tac bombona, koji je prešao 100 kilometara za manje od minute, bio je superiorniji u performansama u odnosu na moj potpuno novi F/A-18F i kretao se na načine koji nisu u skladu s poznatim aerodinamičkim principima primjenjivima na objekte u našoj atmosferi,” izjavio je Fravor.

S napretkom tehnologije senzora i povećanjem korištenja osobnih zrakoplova, naša sposobnost da objasnimo neobične događaje postala je složenija. Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država sve ozbiljnije pristupa UAP-ima kao stvarnoj prijetnji nacionalnoj sigurnosti.

Faktori u igri

Novo istraživanje koje su proveli znanstvenici Sveučilišta Utah ima za cilj razumjeti mogu li lokalni okolišni faktori povećati ili smanjiti broj prijavljenih viđenja. U istraživanju su korišteni podaci Nacionalnog centra za istraživanje NLO-a, obuhvaćajući približno 98.000 izvještaja o viđenjima tijekom 20-godišnjeg razdoblja, od 2001. do 2020.

Za svaku županiju u kontinentalnom dijelu SAD-a, autori su analizirali dva uvjeta: potencijal vidljivosti neba, koji obuhvaća svjetlosno zagađenje, pokrivenost oblaka i pokrivenost krošnjama; te mogućnost prisutnosti objekata u zraku, što podrazumijeva blizinu zračnim lukama i vojnim postrojenjima.

Većinu viđenja zabilježeno je na zapadnim područjima SAD-a, što je posljedica fizičke geografije regije, karakterizirane prostranim otvorenim prostorima i tamnim nebom. Područja s učestalim izvještajima o UAP-ima pokazala su uvjerljive veze s zračnim prometom i vojnom aktivnošću, sugerirajući da ljudi zapravo vide stvarne objekte, ali ih ne prepoznaju.

“Ideja je da ako postoji prilika za promatranje, tada je vjerojatnije da će ljudi na nebu primijetiti neobjašnjive pojave,” izjavio je Richard Medina, docent geografije na Sveučilištu u Utahu i glavni autor studije. “S više tehnologije nego ikad prije u zraku, postavlja se pitanje: Što ljudi doista vide? To je teško pitanje za odgovoriti, no važno je jer svaka neizvjesnost može predstavljati potencijalnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

Razumijevanje okolišnog konteksta ovih viđenja olakšat će otkrivanje objašnjenja za njihovu pojavu i pomoći u identifikaciji izrazito anomalnih objekata koji predstavljaju legitimnu prijetnju.

Što to zaista vidimo?

Autori su pregledali broj viđenja po 10.000 stanovnika po županiji i identificirali značajne skupine županija s niskim brojem izvještaja (hladna mjesta) i visokim brojem izvještaja (vruća mjesta). Daleko više viđenja prijavljeno je na Zapadu i na krajnjem sjeveroistoku, uz pojedine izolirane regije. Takozvana hladna mjesta nalaze se na središnjim ravnicama i u jugoistočnom dijelu. Svi rezultati osim onih vezanih za pokrivenost oblaka podržali su osnovnu hipotezu da će ljudi vidjeti neobične pojave kada za to postoji prilika.

Zapad je duboko ukorijenjen u povijest UAP-a – od Područja 51 u Nevadi, preko Roswella u Novom Meksiku, do Skinwalker Rancha i vojnih operacija na poligonu Dugway Proving Ground u Utahu,” izjavio je Medina. “Osim toga, regija je poznata po aktivnoj zajednici ljubitelja boravka na otvorenom, koja se tijekom cijele godine angažira u različitim aktivnostima na javnim površinama. To su ljudi koji provode mnogo vremena na otvorenom, često s pogledom uprtim u nebo.”

Tradicionalna akademska zajednica većinom je izbjegavala istraživanje UAP-a zbog stigme vezane za leteće tanjure i vanzemaljce. No, ljudi širom svijeta i dalje izvještavaju o neobjašnjivim objektima na nebu. Postojeća istraživanja uglavnom se oslanjaju na izravna svjedočenja ili traže kulturna i psihološka objašnjenja, ograničavajući sposobnost analize obrazaca na širokom području.

Osim toga, izazovi u vezi s legitimnošću izvora podataka i upitni izvještaji ograničili su mogućnost rigoroznog istraživanja. Autori ističu da su podaci Nacionalnog centra za istraživanje NLO-a javni sustav samoprijave bez efikasnog mehanizma za provjeru istinitosti prijava. Ipak, autori tvrde da bi, ako bi podaci bili potpuno nevaljani zbog nekih psiholoških ili socioloških razloga, tada ne bi postojao nikakav prostorni uzorak. No, uzorak postoji.

Neobične zračne pojave

“Mnogi čimbenici mogu doprinijeti prijavi neobičnih zračnih pojava,” izjavio je Simon Brewer, docent geografije na Sveučilištu u Utahu i suautor studije. “Analizom prostorne distribucije izvještaja i njihove veze s lokalnim okolišem, nadamo se pružiti geografski kontekst koji može pomoći u razrješavanju ili razumijevanju izvještaja kako javnosti tako i u vojnim kontekstima.”

U srpnju 2022. godine, zamjenik ministra obrane SAD-a, u suradnji s Direktorom nacionalne obavještajne službe, naložio je uspostavu Ureda za rješavanje anomalija u svim domenama (AARO) kao glavnog autoritativnog tijela za UAP, zaduženog za vodstvo i koordinaciju pristupa cijele vlade ovom pitanju.

Raniji napori za praćenje UAP-a uključuju Projekt BLUE BOOK, inicijativu koju je predvodilo Ratno zrakoplovstvo SAD-a i koja je istraživala izvještaje o NLO-ima između 1947. i 1969. Najpoznatiji izvještaj Projekta BLUE BOOK je incident u Roswellu, Novi Meksiko, za koji se tvrdi da je leteći tanjur srušen blizu tog pustinjskog grada 8. srpnja 1947., te da su vanzemaljski pronađeni od strane vladinih službenika u ostacima NLO-a.

UAP – prirodna objašnjenja?

Mnogi stanovnici Roswella bili su svjedoci ovog neobjašnjivog događaja, što je možda dovelo do vala viđenja letećih tanjura koji su obuhvatili naciju. Šutnja vladinih dužnosnika potaknula je divlje spekulacije o posjetiteljima iz drugih svjetova i naknadna prikrivanja. Kasnije je Ratno zrakoplovstvo SAD-a objasnilo da je incident bio rezultat tajnog projekta više balona namijenjenog detekciji sovjetskih nuklearnih testova.

Brojna viđenja UAP-a imaju prirodna objašnjenja – planet Venera je čest uzrok, na primjer. U posljednjih nekoliko godina zabilježen je porast izvještaja o UAP-ima, vjerojatno povezan s eksponencijalnim rastom broja lansiranja svemirskih letjelica i orbitera, poput lanca satelita Starlink koji prelazi noćno nebo, te sveprisutnošću osobnih dronova. Izazov leži u razlikovanju koje prijave upućuju na stvarnu prijetnju.

Autori istražuju postoje li vremenski uzroci za fluktuacije u viđenjima, temeljene na sociokulturnim pokretačima. Na primjer, je li bilo više prijava nakon kongresnih saslušanja u srpnju 2023. ili nakon lansiranja Space X-a? Također istražuju utječu li sociokulturni čimbenici na viđenja UAP-a – je li došlo do porasta prijava nakon što je emisija poput “Dosjea X” postala popularna? Jesu li neke kulture sklonije viđenju UAP-a zbog svojih uvjerenja?

“Vlada Sjedinjenih Američkih Država – vojna, obavještajna i civilna tijela – mora razumjeti što se nalazi u operativnim domenama kako bi osigurala sigurnost i zaštitu nacije i njenih građana,” rekao je Sean Kirkpatrick, prvi direktor AARO-a, docent fizike na Sveučilištu u Georgiji i suautor studije. “Nepoznanice su neprihvatljive u ovom dobu sveprisutnih senzora i dostupnosti podataka. Znanstvena zajednica ima odgovornost provesti istraživanje i pružiti obrazovanje.”