Kada zvijezda poput našeg Sunca dosegne kraj svog životnog ciklusa, sposobna je progutati planetarne sustave i asteroide koji su nastali zajedno s njom. Zahvaljujući tehnologiji Vrlo Velikog Teleskopa Europskog južnog opservatorija (VLT ESO) smještenog u Čileu, znanstvenici su prvi put identificirali jedinstveni dokaz tog procesa – ožiljak zabilježen na površini zvijezde bijelog patuljka.
“Već je poznato da neki bijeli patuljci – koji predstavljaju usporeno hlađenje ostataka zvijezda sličnih našem Suncu – ‘kanibaliziraju’ dijelove svojih planetarnih sustava. Međutim, sada smo otkrili da magnetsko polje zvijezde igra ključnu ulogu u ovom procesu, stvarajući ožiljak na površini bijelog patuljka,” izjavio je Stefano Bagnulo, astronom u Armagh opservatoriju i planetariju u Sjevernoj Irskoj, Ujedinjeno Kraljevstvo, i glavni autor studije.
Ožiljak koji je tim uočio predstavlja koncentraciju metala na površini bijelog patuljka WD 0816-310, zemaljske veličine ostatka zvijezde slične, ali nešto veće od našeg Sunca.
Koncentracija metala na površini bijelog patuljka
“Uspjeli smo pokazati da ti metali potječu od planetarnog fragmenta veličine, ili čak većeg od, Veste, koja se prostire na oko 500 kilometara u promjeru i predstavlja drugi najveći asteroid u Sunčevom sustavu,” rekao je Jay Farihi, profesor na University College London, Ujedinjeno Kraljevstvo, i suautor studije.
Promatranja su također otkrila kako je zvijezda stekla svoj metalni ožiljak. Tim je zabilježio promjene u jačini detekcije metala kako se zvijezda okretala, što ukazuje na to da su metali koncentrirani u određenom području na površini bijelog patuljka, a ne raspoređeni ravnomjerno po njoj. Također, otkriveno je da su te promjene bile sinkronizirane s promjenama u magnetskom polju bijelog patuljka, sugerirajući da se metalni ožiljak nalazi na jednom od njegovih magnetskih polova. Ovi nalazi upućuju na to da je magnetsko polje zvijezde usmjeravalo metale prema njoj, formirajući ožiljak.
Značajno otkriće
Ovo je značajno otkriće koje se razlikuje od prethodnih promatranja bijelih patuljaka kontaminiranih metalima raspršenim po površini zvijezde, a za koje se vjerovalo da potječu od uništenih planeta ili asteroida koji su se previše približili zvijezdi. Za WD 0816-310, ekipa je uvjerena da je isparavanje materijala bilo ionizirano i vođeno prema magnetskim polovima bijelog patuljka kroz djelovanje njegovog magnetskog polja. Taj proces nalikuje načinu na koji se formiraju aurore na Zemlji i Jupiteru.
“Iznenađujuće, materijal nije bio jednoliko raspoređen po površini zvijezde, kako su teorije predviđale. Umjesto toga, ovaj ožiljak je koncentrirano područje planetarnog materijala, zadržano na mjestu istim magnetskim poljem koje je navodilo fragmente,” naglasio je suautor John Landstreet, profesor na Sveučilištu Western u Kanadi. “Ovakvo što nikada prije nije viđeno.”
Da bi došli do ovih zaključaka, tim je koristio instrument nazvan FORS2 na VLT-u, koji im je omogućio detekciju metalnog ožiljka i povezivanje s magnetskim poljem zvijezde.
“Jedinstvene sposobnosti ESO-a ključne su za promatranje slabo svijetlih objekata poput bijelih patuljaka i osjetljivo mjerenje zvjezdanih magnetskih polja,” izjavio je Bagnulo. U svojoj analizi, tim se oslonio i na arhivske podatke dobivene pomoću instrumenta X-shooter na VLT-u kako bi potvrdili svoje nalaze. Koristeći snagu ovakvih promatranja, astronomi mogu razotkriti osnovni sastav egzoplaneta. Ova jedinstvena studija također pokazuje kako planetarni sustavi mogu ostati dinamički aktivni, čak i nakon svojevrsne “smrti”, pružajući novu perspektivu na evoluciju planetarnih sustava.
Rezultati ove studije objavljeni su u The Astrophysical Journal Letters.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
