Međuzvjezdani objekt Oumuamua mogao bi biti dio Dysonove sfere

Oumuamua, tajanstveni međuzvjezdani objekt otkriven 2017. godine, mogao bi biti fragment uništene Dysonove sfere. Kako piše profesor Avi Loeb, ova teorija proizlazi iz neobičnog spljoštenog oblika i negravitacijske akceleracije koju je objekt doživio tijekom prolaska kroz naš Sunčev sustav.

Početkom ovog mjeseca, nova studija koju je vodio Matias Suazo sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj, objavila je rezultate nove opservacijske potrage za tehnološkim megastrukturama oko zvijezda.

Dysonova sfera: Povijest i teorija

Godine 1960. Freeman Dyson objavio je rad pod naslovom “Search for Artificial Stellar Sources of Infrared Radiation”. Dyson je zaključio da će energetske potrebe čovječanstva stalno rasti te bi naša civilizacija mogla težiti korištenju sve energije koju Sunce proizvodi. Stoga je pretpostavio da bi napredne tehnološke civilizacije mogle konstruirati ljusku od orbitirajućih struktura koje bi prikupljale svjetlost svojih zvijezda domaćina. Takozvana Dysonova sfera emitirala bi infracrveno zračenje kako bi uravnotežila toplinu koju na nju prenosi svjetlost zvijezde. Optičko zračenje s površine zvijezde bilo bi uravnoteženo infracrvenim zračenjem iz mnogo veće sferne ljuske.

Potraga za anomalnim infracrvenim zračenjem

Nova studija pretraživala je anomalno infracrveno zračenje iz pet milijuna izvora koje su promatrali Gaia, 2MASS i WISE istraživanja. Autori su identificirali 7 anomalnih kandidata koji zaslužuju daljnju analizu. Svi uključuju Smeđe – (M) patuljke, najčešći tip zvijezda.

Patuljaste zvijezde su mnogo slabije od Sunca pa je stoga nastanjiva zona oko njih mnogo bliža. Život kakav poznajemo treba biti bliže slabijem izvoru energije kako bi voda u tekućem stanju mogla postojati na njegovoj površini. S obzirom na to da M-patuljci često emitiraju ultraljubičasto svjetlo i da je njihova kompaktna nastanjiva zona izložena snažnijem striptizu atmosfere zbog zvjezdanog vjetra, nije jasno mogu li njihovi nastanjivi planeti zadržati atmosferu i imati tekuću vodu. Osim toga, Dysonove sfere blizu ovih zvijezda trebale bi izdržati ogromne privremene varijacije materijalnog stresa uzrokovanog zvjezdanim zračenjem i materijalnim vjetrom.

Ako bi Dysonove sfere bile izgrađene oko uobičajenih patuljastih zvijezda i nakon nekog vremena se raspale, mogli bismo pronaći dijelove uništenih Dysonovih sfera u međuzvjezdanom prostoru. U nedavnom radu sugerirao sam da bi anomalni međuzvjezdani objekt, Oumuamua, otkriven 2017. godine, mogao biti komad slomljene Dysonove sfere zbog svog neobičnog spljoštenog oblika i negravitacijske akceleracije. Ako Dysonove sfere postoje oko uobičajenih zvijezda, ovo možda nije nerazumno.

Propadanje i sudbina Dysonove sfere

Kada civilizacija napusti svoju Dysonovu sferu, infrastruktura ljuske bit će probijena mikrometeorima i izgubit će svoju funkcionalnost unutar nekoliko milijuna godina. Uzmimo nekoliko brojki u obzir. Prema zemaljskim podacima, udari objekata veličine centimetra pogađaju Zemlju svakih 15 sekundi. S obzirom na to da je ukupna površina Dysonove sfere blizu Zemljine orbite oko Sunca oko milijardu puta veća od površine Zemlje, to sugerira da će objekti veličine centimetra udarati u sferu svakih 15 nanosekundi brzinama od desetaka kilometara u sekundi – deset puta brže od metaka iz puške, stvarajući rupe veće od samih projektila kroz bilo koji razumni sloj materijala.

Tijekom jedne godine, udari objekata veličine centimetra stvorit će dva kvadrilijuna rupa, odvojenih jedna od druge oko 10 kilometara. Nakon milijun godina, Dysonova sfera bit će probijena rupama veličine centimetra, udaljenim 3 metra jedna od druge. Nakon milijardu godina, površina rupa i preostala površina bit će usporedive, nalikujući cjedilu. Udari manjih čestica bit će češći. Očekuje se da će čestice manje od 0,05 milimetara udarati svaki centimetar kvadratni Dysonove sfere jednom svakih 30 godina, dok bi čestice manje od nekoliko mikrometara udarale svaki centimetar kvadratni svake sedmice

Budućnost istraživanja

Ako Dysonove sfere postoje, vjerojatno bi bile sastavljene od pločica. Krute ljuske teško je održati zbog destruktivnih diferencijalnih sila koje djeluju preko njihove površine. Kako bi se prevladao ovaj inženjerski izazov, Robert Forward predložio je strukturu od pločica, gdje bi svaka jedinica funkcionirala kao solarno jedro, s gravitacijom zvijezde točno uravnoteženom vanjskim radijativnim pritiskom, čime bi se održavala fiksna pozicija bez orbitiranja oko zvijezde. Međutim, čak i u tom slučaju, pločice bi bile raznesene u međuzvjezdani prostor kada zvijezda svijetli ili dramatično osvijetli pred kraj svog života.

Ako su druge civilizacije izgradile Dysonove sfere koje su se vremenom raspale, njihovi fragmenti mogli su objasniti neobičan oblik i karakteristike međuzvjezdanog objekta Oumuamua. Počevši od 2025. godine, moći ćemo tražiti dijelove slomljenih Dysonovih sfera pomoću opservatorija Vera C. Rubin u Čileu, koristeći kameru od 3,2 milijarde piksela za pregled južnog neba svakih 4 dana. S ovim novim opservatorijem, granice istraživanja su neograničene.