Zagonetna hladna zona u Atlantiku mogla bi biti znak da se mijenja jedna od ključnih svjetskih oceanskih struja.
Nova studija američkih znanstvenika otkriva da se golema masa hladne vode južno od Grenlanda najvjerojatnije povezuje s postupnim usporavanjem dubinske oceanske cirkulacije koja regulira klimu na obje strane Atlantika. Posljedice bi s vremenom mogle osjetiti i europske obale — uključujući i našu.
Hladna mrlja u srcu oceana
Tim klimatologa s Kalifornijskog sveučilišta u Riversideu, pod vodstvom dr. Weija Liua i doktoranda Kai-Yuana Lija, analizirao je stotinu godina zapisa o temperaturama i salinitetu Atlantskog oceana. Posebno su ih zanimali podaci iz regije jugoistočno od Grenlanda, gdje se već godinama bilježi neobično hlađenje površinskih voda — unatoč globalnom zatopljenju.
Analiza je otkrila jasan uzorak: sve je manje topline stiže s juga prema sjeveru. Glavni krivac, čini se, jest usporavanje tzv. atlantske meridionalne cirkulacije — golemog oceanskog sustava koji djeluje poput morskih “pokretnih stepenica”, razmjenjujući tople površinske i hladne dubinske vode između tropa i sjevera.
Kad ta cirkulacija oslabi, sjeverne širine ostaju zakinute za topliju vodu, što s vremenom dovodi do regionalnog zahlađenja mora. Upravo to se — u sve jasnijem uzorku — događa južno od Grenlanda.
Klimatski modeli testirani protiv stvarnosti
Kako bi provjerili ovu hipotezu, znanstvenici su rekonstruirali stogodišnje promjene u temperaturi i salinitetu oceana te ih usporedili s rezultatima čak 100 klimatskih simulacija. Samo modeli koji predviđaju slabljenje oceanske struje uspješno su replicirali nastanak hladne mrlje. Oni koji su pretpostavljali snažniju ili stabilnu cirkulaciju, potpuno su podbacili.
“Veza je neobično snažna”, kaže Li. “Jedino simulacije sa slabijom cirkulacijom precizno prate stvarne podatke.”
Točan uzrok ovog usporavanja i dalje je predmet rasprava. Neki stručnjaci upiru prstom u prirodne oceanske procese i promjene atmosferskih uzoraka, dok drugi misle da ključnu ulogu igra zagađenje zraka aerosolima. No prema Liuovom timu, njihovi podaci jasno pokazuju da većina modela preuveličava utjecaj aerosola — dok simulacije usredotočene na samu dinamiku oceana daleko točnije prate realnost.
Što to znači za Europu — i dalje
Oslabljena struja ne mijenja samo temperaturu vode. Ona ima utjecaj na mlazne zračne struje, ciklone, raspored oborina i sezonske vremenske obrasce. Zapadna Europa mogla bi osjetiti više ekstremnih oluja, dok bi istok mogao doživjeti hladnije zime ili dugotrajnije suše.
Promjene u salinitetu i toplinskoj strukturi oceana već sada mijenjaju morski život — vrste koje su prilagođene toplijoj i slanijoj vodi povlače se, dok druge zauzimaju njihovo mjesto, često remeteći osjetljive ekosustave.
Prema rezultatima studije, dubinska cirkulacija Atlantika počela je slabjeti još početkom 20. stoljeća — i sve upućuje na to da se taj trend nastavlja. Ako emisije stakleničkih plinova i dalje budu rasle, posljedice bi mogle biti još izraženije i brže nastupiti.
“Ova metoda nam je omogućila da jasno vidimo kako se sustav mijenjao kroz vrijeme — i kamo bi mogao ići ako se zagrijavanje nastavi”, zaključuje Li.
Znanstvenici vjeruju da će bolje razumijevanje podrijetla i posljedica ovog procesa omogućiti državama da se bolje pripreme za klimatske poremećaje koji se već sada naziru na horizontu.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
