Astronomi vjeruju da je Mars izvor međuplanetarne prašine koju vidimo sa Zemlje.
Astronomi su uspjeli procijeniti raspodjelu međuplanetarne prašine između orbita Zemlje i Jupitera zahvaljujući međuplanetarnoj postaji “Juno”. Pokazalo se da se mogu razlikovati dvije skupine prašine, a primarni izvor čestica prašine može biti povezan s Marsom i njegovim satelitima.
Prostor između planeta u našem zvjezdanom sustavu ispunjen je objektima svih veličina koji kruže oko Sunca: od patuljastih planeta i asteroida do sitnih čestica. Čestice prašine manje od mikrometra tlakom sunčeve svjetlosti postupno se istiskuju iz Sunčevog sustava, dok veće čestice mogu zanositi prema zvijezdi zbog Poynting-Robertsonovog učinka .
Oblaci međuplanetarnih čestica prašine promatraju se u reflektiranoj sunčevoj svjetlosti (zodijačkoj svjetlosti) i u infracrvenom području, osim toga, uzorci prašine mogu se sakupljati u gornjim slojevima Zemljine atmosfere ili u orbiti oko Zemlje, ali priroda međuplanetarne prašine i njegova distribucija još uvijek je slabo razumljiva.
Skupina planetarnih znanstvenika pod vodstvom Johna Leifa Jørgensena s Tehničkog sveučilišta u Danskoj objavila je rezultate analize slika koje je tijekom leta sa Zemlje na Jupiter primio jedan od zvjezdanih senzora međuplanetarne stanice “Juno”.
Kamera nije bila podešena samo za praćenje zvijezda već i za traženje asteroida, što je rezultiralo mnogim slikama svijetlih tragova. Pretpostavlja se da su to bile male čestice (veličine od 0,1 do 1 milimetar), izbačene sa površine solarnih ploča svemirske letjelice česticama prašine koje su se kretale brzinom od 5 do 15 kilometara u sekundi i veličine su od 1 do 100 mikrometara.
Dakle, znanstvenici su mogli proučavati raspodjelu međuplanetarnih čestica prašine povezane sa zodijakalnom svjetlošću duž putanje aparata, koji se nalazio unutar 0,88-2,25 astronomskih jedinica od Sunca.
Znanstvenici su identificirali dvije različite skupine međuplanetarne prašine. Primarna skupina postoji unutar 1,85 stupnjeva od ravnine ekliptike, počevši od orbite Marsa, a sekundarna skupina prašine postoji unutar 7,4 stupnja od ravnine ekliptike.
https://kozmos.hr/kozmicka-cestica-koja-dolazi-izvan-nase-galaksije-uocena-s-antarkticke-istrazivacke-stanice/
Pretpostavlja se da je druga skupina stvorena zahvaljujući mehanizmu Kozai od čestica primarne skupine, dok je glavni izvor prašine još uvijek teško odrediti, određeni doprinos mogu dati i sam Mars i njegovi sateliti.
Čestice iz sekundarne skupine mogu se naknadno kretati i u smjeru Zemlje i do glavnog asteroidnog pojasa. Kvantitativna gustoća međuplanetarnih čestica prašine uočena u blizini ravnine ekliptike može doseći 8 × 10 –13 čestica po kubnom metru prostora.
Istraživači napominju da će rezultati rada pomoći ne samo u testiranju teorija o podrijetlu i razvoju međuplanetarne prašine, već i u razvoju novih materijala za elemente svemirskih letjelica koji mogu bolje podnijeti eroziju zbog sudara sa zrnima prašine, kao i pomoći u crtanju putanja leta budućih međuplanetarnih postaja.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Izvor:
• Byrd, D. (n.d.). Do Mars dust storms cause the MYSTERIOUS zodiacal light?
• NASA. (n.d.). GMS: Juno DISCOVERS MARS’ dust Storms Fill solar system.
• ROBITZSKI, D. (2021, March 10). Mars is spraying the Earth with dust STORMS, NASA Says.
• Shekhtman, S. (2021, March 08). Serendipitous Juno Detections Shatter ideas About zodiacal light.
