Astronomi su otkrili ekstremnu erupciju na mladoj zvijezdi koja je postala više od sto puta svjetlija u samo nekoliko sati. Ovo otkriće nudi nove uvide u ponašanje mladih zvijezda sličnih Suncu rano u njihovom životnom ciklusu i njihov utjecaj na razvoj bilo kojih novonastalih planeta.
Istraživači iz Smithsonianovog astrofizičkog opservatorija (SAO) predvodili su ovo otkriće koristeći se opservacijama Submilimetarskog niza (SMA) zvijezde HD 283572, zvijezde koja je za 40 posto masivnija od Sunca i nalazi se na otprilike 400 svjetlosnih godina udaljenosti. SMA je niz teleskopa na Mauna Kei na Havajima specijalno dizajniran za detekciju svjetlosti u milimetarskom području valnih duljina.
S manje od 3 milijuna godina starosti, HD 283572 je više od tisuću puta mlađa od Sunca, u dobi kada počinju nastajati planeti slični Zemlji oko zvijezda. Tim predvođen dr. Joshuom Bennettom Lovellom, astronomom u SAO-u i stipendistom SMA u CfA-u, koristio je SMA u potrazi za prašnjavim materijalom nastalim tijekom formiranja mladih planeta koji emitira slab, ali detektirajući sjaj na milimetarskim, odnosno radijskim, valnim duljinama. Međutim, naišli su na nešto potpuno drugačije.
“Bili smo iznenađeni kada smo zabilježili iznimno svijetli bljesak od obične mlade zvijezde,” izjavio je Lovell. “Bljeskovi na ovim valnim duljinama su rijetke, i nismo očekivali ništa osim slabog sjaja prašine koja se formira oko planeta.”
Ovakav bljesak može povećati svjetlinu zvijezde za desetke ili stotine puta na različitim valnim duljinama svjetlosti. Dok se zvijezde rotiraju, njihova magnetska polja mogu se uvijati i razvijati područja povećane magnetske energije. Poput opruge koja je previše zategnuta, ta pohranjena magnetska energija na kraju mora biti oslobođena. U slučaju zvijezda, to rezultira intenzivnim ubrzanjima nabijenih čestica, koje prodiru kroz njihove površine.
Promatranja
Izazov u promatranju takvih bljeskova leži u tome što nikada nije precizno poznato kada će zvijezda ponovno bljesnuti, a opservacija može biti posebno izazovno na milimetarskim valnim duljinama.
“HD 283572 se činila neaktivnom mjesecima prije nego što smo zabilježili njezinu erupciju,” rekao je Lovell. “Svaki put kada smo usmjerili SMA na zvijezdu nakon ovoga bljeska, nismo vidjeli ništa. Naša otkrića potvrđuju da su događaji kao ovi rijetki na milimetarskim valnim duljinama, ali da mogu biti izuzetno snažni za zvijezde u ovoj mladoj dobi.”
Tim je izmjerio energiju bljeska HD 283572 i otkrio da je tijekom 9-satnog perioda oslobodila približno milijun puta više energije od bilo kojeg bljeska na milimetarskim valnim duljinama zabilježene na najbližim zvjezdanim susjedima Sunca. Ovo se ubraja među najmoćnije takve zabilježene bljeskove.
“Ovo je bio ogroman događaj, ekvivalentan trošenju cijelog nuklearnog arsenala Zemlje u približno milisekundi, iznova i iznova, gotovo pola dana!” izjavio je istraživač SAO-a dr. Garrett Keating, drugi autor studije i znanstvenik projekta SMA. “Ako uzmemo u obzir valne duljine svjetlosti zvijezde koje SMA nije promatrao, očekujemo da je mogla biti čak i mnogo puta energičnija.”
Što se točno desilo?
Iako je detektiran samo jedna bljesak, i dalje nije jasno što je točno pokrenulo događaj.
“To je prava zagonetka, postoje različiti mehanizmi koji bi mogli biti u igri. Interakcije s nevidljivim pratećim zvijezdama ili planetima ili periodična aktivnost zvjezdanih pjega su dvije mogućnosti, no što je sigurno, to je koliko je događaj bio moćan,” rekao je Keating. “Bilo koji potencijalni planeti koji se razvijaju u ovom sustavu bili bi snažno pogođeni intenzitetom ovoga bljeska. Ne bih volio odrastati tamo!”
Mlada dob zvijezde i njena sličnost Suncu pružaju ključne uvide o tipičnim okruženjima koja bi bilo koji mladi, razvijajući se planet poput Zemlje mogao iskusiti. Moćni bljeskovi mogu ograničiti rast atmosfera planeta ili ozbiljno oštetiti već razvijene atmosfere.
Daljnja promatranja su u tijeku kako bi se utvrdilo koliko često HD 283572 doživljava ovu aktivnost i da li bljesak oko ovakvog tipa mlade zvijezde inhibiraju rast atmosfera planeta.
