Astronomski fenomen koji je trajao manje od jednog dana možda je otkrio rijetku pojavu — planet bez matične zvijezde koji luta kroz našu galaksiju. No ono što ovaj slučaj čini izuzetnim nije samo sama pojava, nego podatak koji ju je potvrdio — snimka nastala prije 25 godina, potpuno slučajno, tijekom druge misije svemirskog teleskopa Hubble.
Osam sati koje nitko nije očekivao
U svibnju 2023., mreža teleskopa OGLE zabilježila je kratkotrajno pojačanje svjetlosti u jednom dijelu neba — efekt poznat kao gravitacijsko mikrolećenje. Riječ je o rijetkom optičkom fenomenu koji se dogodi kada masivno tijelo, poput zvijezde ili planeta, prođe točno ispred drugog udaljenijeg izvora svjetlosti, privremeno ga pojačavši zahvaljujući zakrivljenju prostora.
U ovom slučaju, sve je trajalo tek osam sati. Takva kratkoća upućivala je na to da objekt koji je izazvao efekt nije zvijezda, nego nešto znatno manje — vjerojatno planet. I to ne bilo kakav, već takozvani lutajući planet: tijelo koje nije gravitacijski vezano ni uz jednu zvijezdu, već slobodno putuje među zvijezdama.
Hubbleova snimka
Pritom se dogodila nevjerojatna slučajnost. Isti dio neba u kojem je 2023. zabilježeno mikrolećenje bio je promatran i 1997. godine, kada je Hubble pratio sasvim drugi fenomen. Te su stare snimke — koje tada nisu nikome bile posebno zanimljive — sada postale ključne.
Znanstvenici s Varšavskog sveučilišta, pod vodstvom Mateusza Kapuste, usporedili su podatke i krenuli u potragu za mogućim skrivenim pratiteljem — zvijezdom oko koje bi taj planet mogao kružiti na dalekoj orbiti. Jer ako bi postojala čak i vrlo udaljena matična zvijezda, trebala bi se pojaviti na preciznim Hubbleovim snimkama.
Bez tragova zvijezde
Rezultat je bio jasan: u vidnom polju nije bilo nikakve zvijezde koja bi mogla biti domaćin. Tim je tako isključio sve objekte sjajnije od 21,7 magnitude — što znači da nijedna uobičajena zvijezda, poput Sunca ili čak većine crvenih patuljaka, nije prisutna.
Prema dostupnim podacima, objekt koji je izazvao mikrolećenje ima masu negdje između Zemljine i Saturnove. Ovisi li se nalazi u galaktičkom disku ili bliže središnjem dijelu galaksije, procjene se razlikuju — no svi pokazatelji upućuju na to da je riječ o planetu, a ne o zvijezdi.
Arhiva teleskopa – rudnik podataka
Ovaj slučaj naglašava vrijednost teleskopskih arhiva. Snimke iz 1997. nisu bile snimljene s ovom namjenom, no ispostavilo se da pružaju jedinstveni vremenski raspon promatranja — 25 godina. Takav vremenski okvir omogućuje analize koje se inače jednostavno ne bi mogle provesti.
Ipak, čak ni Hubble nije mogao ponuditi sve odgovore. Kratke ekspozicije iz 1997. ograničile su dubinu podataka, što znači da izrazito slabi objekti, poput najtamnijih crvenih patuljaka, možda i dalje skrivaju istinu.
Sljedeći koraci: Webb i Roman
Za detaljnija otkrića trebat će oslonac u novim misijama. Svemirski teleskop James Webb, sa svojom iznimnom osjetljivošću na infracrveno zračenje, mogao bi detektirati još slabije izvore svjetlosti i potvrditi podrijetlo sličnih signala.
A kad 2027. krene sa radom svemirski teleskop Nancy Grace Roman, planira se sustavno pretraživanje neba upravo metodom mikrolećenja. Očekuje se otkriće tisuća novih lutajućih planeta, koji bi, u kombinaciji s postojećim arhivama, mogli napokon otkriti koliko zapravo ima takvih slobodnih svjetova u našoj galaksiji.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
