Za potragu za mogućim signalima drugih civilizacija najveća prepreka možda nije golema udaljenost svemira, nego buka koju stvaramo sami. Zemlja je preplavljena radijskim valovima, od mobitela i Wi-Fi mreža do radara i odašiljača, pa instrumenti koji pokušavaju uhvatiti iznimno slab i dalek signal rade u uvjetima stalnih smetnji. Upravo zato prvi SETI pokušaj proveden s udaljene strane Mjeseca nije važan zato što je nešto otkrio, nego zato što je pokazao da ondje napokon postoji mjesto s kojeg čovječanstvo može slušati gotovo bez vlastitog šuma.
Istraživački tim upotrijebio je podatke niskofrekventnog radijskog spektrometra na kineskom lenderu Chang’E-4 kako bi proveo prvo traganje za tehnopotpisima s udaljene strane Mjeseca. Riječ je o signalima koji bi se pravilno ponavljali i imali takvu strukturu da ih ne bi bilo lako objasniti prirodnim procesima. Kad bi se u radijskom spektru pojavio obrazac koji stiže u točno određenim razmacima i zadržava uredan, ponovljiv raspored, to bi bio ozbiljan kandidat za umjetno podrijetlo.
Mjesto gdje Zemlja utihne
Zemaljski radioteleskopi već desetljećima pretražuju nebo, ali stalno ih ograničava isti problem: radiofrekvencijski šum koji dolazi sa Zemlje. Za instrument koji pokušava uhvatiti iznimno slab signal iz dubokog svemira, takve su smetnje kao da pokušava čuti šapat na rock koncertu. U nekim frekvencijskim područjima taj šum ne otežava samo promatranje, nego ga gotovo potpuno onemogućuje.
Zato se već dugo predlaže da se radioteleskop smjesti na udaljenu stranu Mjeseca. Zbog načina na koji se Mjesec giba, prema Zemlji je uvijek okrenut istom stranom, dok je druga trajno zaklonjena od našeg planeta i radijskog šuma koji sa Zemlje dolazi. Upravo zato udaljena strana Mjeseca nudi najmirnije radijsko okruženje kojem je čovječanstvo dosad moglo pristupiti, a nijedan teleskop na Zemlji ne može se s tim uvjetima mjeriti.
Takav je prostor dugo bio samo teorijska prednost. Prekretnica je stigla u siječnju 2019., kada je kineska misija Chang’E-4 kao prva u povijesti sletjela na udaljenu stranu Mjeseca. Time je prvi put postalo moguće “slušati svemir” iz okruženja gotovo potpuno zaštićenog od radijskog šuma sa Zemlje. Tu Mjesečevu polutku ljudi i letjelice vide samo povremeno, primjerice pri obilasku Mjeseca kakav prolaze posade poput one na misiji Artemis II.
Bez otkrića, ali s jasnim pomakom
Kako bi iz podataka izdvojili sve što bi moglo nalikovati umjetnom signalu, istraživači su razvili složen analitički model. Kombinirali su statističke metode za uklanjanje šuma, usklađivali signal između antena lendera i tražili pravilne vremenske obrasce, kao i uređene frekvencijske potpise kakve bi mogla stvarati odašiljačka tehnologija.
Rezultat je bio jasan: nije pronađen nijedan vjerodostojan kandidat. Nije zabilježen signal koji se ne bi mogao objasniti prirodnim pojavama ili samim instrumentom. No to ne znači da je pokušaj bio neuspješan. Chang’E-4 nije bio projektiran kao namjenski SETI instrument, a njegov je radijski spektrometar osjetljivošću ipak daleko od onoga što bi mogao postići opservatorij posebno izgrađen za takvu vrstu potrage.
Udaljena strana Mjeseca sada više nije samo poželjna lokacija na papiru, nego dokazano uporabljivo mjesto za ovakvu vrstu potrage. Metoda postoji, podaci se mogu obraditi, a okvir za buduće, osjetljivije instrumente sada je postavljen. U potrazi u kojoj se desetljećima sluša tišina, i to je važan korak naprijed.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
