Novootkriveni mladi super-Jupiter ima promjer otprilike jednak Jupiterovom, no masa mu je čak osam puta veća, što znači da ima dvostruko veću gustoću od Zemlje. Karakteristike ovog plinovitog diva udaljenog oko 310 svjelosnih godina, zbunile su astronome i dovole u pitanje teorije o formiranju planeta.
Super-Jupiter dovodi u pitanje teorije o formiranju planeta
Novootkriveni egzoplanet HD 114082 b nalazi se u zviježđu Kentaur i klasificiran je kao super-Jupiter. Njegov promjer jednak je Jupiterovom, no masa mu je osam puta veća, što znači da je duplo gušći od Zemlje. Pored toga, planet je star tek 15 milijuna godina, što u svemirskim razmjerima znači da je izrazito mlad. Ove spoznaje poljuljale su trenutne modele formiranja planeta.
Velika gustoća HD 114082 b iznimno je neobična jer se radi o plinovitom divu sastavljenom uglavnom od plina, vodika i helija, najlakših elemenata u svemiru. “U usporedbi s trenutno prihvaćenim modelima, HD 114082 b je oko dva do tri puta pregust za mladog plinovitog diva starog nešto više od 15 milijuna godina”, objašnjava Olga Zakhozhay, astronomkinja na Max Planck institutu za astronomiju u Njemačkoj i glavni autor novog istraživanja.
Povrh svega toga, HD 114082 b kruži oko svoje zvijezde na udaljenosti koja je upola manja od udaljenosti između Zemlje i Sunca. Orbita mu traje 110 zemaljskih dana, što je u rangu našeg Merkura, planeta koji je najbliži Suncu.
HD 114082 b otkriven je u sklopu programa Istraživanja radijalne brzine planeta oko mladih zvijezda (RVSPY), pomoću teleskopa Europskog južnog opservatorija (ESO) u Čileu. Nalazi tima objavljeni su u znanstvenom časopisu Astronomy & Astrophysics. Program RVSPY fokusiran je na pronalaženje vrućih i hladnih divovskih planeta oko mladih zvijezda. Astronomi koriste prikupljene podatke kako bi promatrali pomake u spektru svjetlosti zvijezda ispred kojih prolaze egzoplaneti – ova tranzitna metoda omogućava im brzo otkrivanje mase i veličine planeta.
Astronomi snimili egzoplanet udaljen 400 svjetlosnih godina
Kako je nastao super-Jupiter HD 114082 b ?
Postoji nekoliko mogućnosti. Jedna od njih jest da je čvrsta, stjenovita, protoplanetarna jezgra akumulirala veliku količinu materijala. U trenutku kada je došlo do kritične mase, jezgra je počela uvlačiti okolni plin k sebi, rezultirajući akrecijom vodika i helija i stvaranjem divovskog planeta. Druga mogućnost je model nestabilnog diska koji se bazira na gravitacijski nestabilnim nakupinama protoplanetarnog diska koje rastu i stvaraju plinoviti div bez stjenovite jezgre.
Razlika u ova dva modela je brzina kojom se nagomilani plin hladi – ‘vrući početak’ znači da se radi o modelu akrecijske jezgre, a ‘hladni početak’ o modelu nestabilnog protoplanetarnog diska. Vrući plin zauzima više prostora od hladnog, što znači da su veći i topliji plinoviti divovi najvjerojatnije nastali akrecijom oko jezgre, za razliku od manjih i hladnijih koji su nastali zahvaljujući nestabilnom protoplanetarnom disku.
‘Ne razumijemo nastanak plinovitih divova’
Kod HD 114082 b logično bi bilo pretpostaviti ‘vrući početak’, međutim njegova gustoća ne uklapa se u taj model, već u model nestabilnog diska. Ipak, moguće je da egozplanet jednostavno ima ogromnu stjenovitu jezgru u svom središtu ili da astronomi imaju krivu predodžbu o tome koliko se brzo plin hladi na plinovitim divovima.
“Još je prerano napustiti koncept vrućeg početka. Sve što možemo reći jest da još uvijek ne razumijemo dobro nastanak divovskih planeta”, tvrdi Ralf Launhardt, astronom s Instituta za astronomiju Max Planck i koautor novog istraživanja.
Od prašine do planeta – kako nastaju plinoviti divovi
Mladi planetarni divovi ne uklapaju se u model akrecijske jezgre
HD 114082 b jedan je od samo tri planetarna diva mlađa od 30 milijuna godina za koje su astronomi odredili masu i veličinu. Pritom nijedan od ovih planeta nije u skladu s modelom akrecije jezgre. Unatoč tome što je riječ o malom skupu podataka, tim smatra da je teško moguće da se radi o iznimkama od općeg pravila. Tri planeta vrlo su vjerojatno pokazatelj šireg trenda.
“Iako je potrebno više takvih planeta da bi se trend potvrdio, smatramo da teoretičari trebaju početi preispitivati svoje izračune. Uzbudljivo je kako se naši rezultati promatranja vraćaju na teoriju formiranja planeta i pomažu nam da razotkrijemo rupe u našem razumijevanju” dodala je Zakhozhay.
Astronomi otkrili izotope u atmosferi udaljenog izvanzemaljskog svijeta
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
