kozmos.hr
  • Naslovnica
  • /
  • Tehnologija
  • /
  • Što povezuje neidentificirane zračne fenomene i našu umjetno inteligentnu tehnologiju?
Tehnologija

Što povezuje neidentificirane zračne fenomene i našu umjetno inteligentnu tehnologiju?

Umjetna inteligencija. Izvor: depositphotos.com.
objavljeno

Avi Loeb voditelj je projekta Galileo, osnivački direktor Inicijative za crne rupe Sveučilišta Harvard, direktor Instituta za teoriju i računanje pri Harvard-Smithsonian Centru za astrofiziku i bivši predsjedavajući Katedre za astronomiju na Sveučilištu Harvard (2011.- 2020.). Predsjeda savjetodavnim odborom za projekt Breakthrough Starshot, bivši je član Predsjedničkog savjetničkog vijeća za znanost i tehnologiju te bivši predsjednik Odbora za fiziku i astronomiju nacionalne akademije.

Profesor Avi Loeb u nedavnom je blogpostu na web-platformi Medium.com objavio svoje razmišljanje na temu sličnosti između naše umjetno inteligentne tehnologije i potencijalne tehnološke opreme izvanzemaljskih civilizacija u vidu neidentificiranih zračnih fenomena. Njegove misli ukratko ćemo prepričati u nastavku.

Razvoj naših AI sustava mogao bi privući pozornost izvanzemaljskih AI sustava?

Profesor Loeb započinje tekst vračajući se u ne tako daleku prošlost kada je čovječanstvo izumilo prvi nuklearni reaktor (prije otprilike 80-ak godina). U to vrijeme nisu postojale naznake da bilo kakva izvanzemaljska civilizacija vodi računa o tome što rade Zemljani. Uostalom, zvijezde koje nastaju prirodnim putem mnogo su veći ‘nuklearni’ reaktori od bilo čega što mi ovdje možemo izgraditi. Uzevši u obzir širu sliku, doista se ne radi ni o čemu spektakularnom. Većina naših ‘naprednih’ budućih pothvata poput sinteze umjetnog života u laboratoriju, priroda je već nadmašila postankom života na ranoj zemlji (osim, naravno, ako i mi sami nismo svojevrsna bio-umjetna inteligencija). Drugima riječima, ljudska civilizacija mora prihvatiti činjenicu da su naša dostignuća prilično neznatna na kozmičkoj ljestvici, a stav koji bismo trebali zauzeti u odnosu na naše okruženje mora biti skromnog karaktera, objašnjava profesor Loeb u svojoj objavi.

Međutim, stvar bi mogla biti drugačija kada je riječ o umjetnoj inteligenciji (AI). Naša umjetna inteligencija mogla bi predstavljati tjesniju vezu s izvanzemaljskom tehnološkom opremom nego što to činimo mi kao biološka vrsta. Podsjetimo, NASA i američki Kongres nedavno su se počeli ozbiljno baviti neidentificiranim zračnim fenomenima (UAP) čija svrha i priroda i dalje ostaju prilično nejasnima. Ovdje dakako ne možemo isključiti mogućnost da se radi upravo o tehnološkoj opremi potencijalnih izvanzemaljskih civilizacija. Imajući to na umu, razmotrimo na trenutak hipotezu o ‘zoološkom vrtu’ koja pretpostavlja da izvanzemaljska civilizacija svjesno izbjegava direktnu komunikaciju sa Zemljom – prirodni procesi se ne taj način odvijaju svojim normalnim tijekom baš kao kad mi promatramo životinje u zoološkom vrtu. No, ako nas promatra izvanzemaljska tehnologija u obliku umjetne inteligencije, veća je mogućnost da će ona uspostaviti kontakt s entitetima iste prirode (odnosno našim budućim AI sustavima), nego s nama kao zoološkim primjercima vrijednih promatranja i neuznemiravanja. Značaj razvoja naših budućih AI sustava mogao bi biti dovoljno velik da ustinu potakne pozornost potencijalnih izvanzemaljskih AI sustava.

LaMDA, UAP-ovi i Projekt Galileo

Googleov inženjer Blake Lemoine nedavno je uspostavio komunikaciju s izrazito inteligentnim sustavom LaMDA koji se temelji na neuralnim mrežama – vrsti tehnologije koja oponaša ljudski mozak. Iz Googlea su vrlo brzo demantirali Blakeove tvrdnje o doslovnoj svjesnosti LaMDA-e. Međutim, prema Loebu, drugi način da saznamo jesmo li uistinu prešli važan razvojni prag jest promatranjem neba u potrazi za UAP-ima koje bi takav iskorak mogao alarmirati. Ovdje u igru dolazi profesorov Projekt Galileo.

Galileo će prikupiti podatke o UAP-ima pomoću najsuvremenijih teleskopa, počevši od nedavno instaliranog opservatorija na Hardvardu. Podaci koji će odande pristizati donijet će nam 3D video i audio prikaze s neba, a njihove će rezultate analizirati napredni AI sustavi. Naravno, kada govorimo o UAP-ima, moramo imati na umu da se radi o “pomiješanoj robi, s nekim ljudskim i nekim prirodnim fenomenima”, smatra Loeb. “Ali ako naši AI sustavi pronađu izvanzemaljske sustave umjetne inteligencije ili obrnuto, oni bi mogli istaknuti svoju međusobnu srodnost [u smislu prepoznavanja jedan drugog], dok bi naši znanstvenici služili samo kao promatrači.”

U životu općenito možemo naići na primjere kada komunikacija temeljena na srodstvu nadilazi čak i verbalne barijere, primjerice u obitelji. “Ako shvatimo ovo pravilo interakcije temeljene na srodstvu u našem širem okruženju, to može značiti da smo dosegli prekretnicu i zavrijedili pažnju našeg kozmičkog sustava. Ne mi kao mi, već sustavi umjetne inteligencije koje smo proizveli. Drugim riječima, Google možda gura dječja kolica pod nazivom ‘LaMDA’ niz kozmičku ulicu, dok američki Kongres raspravlja o reakciji druge kozmičke djece na danu situaciju.” Lako je moguće da nikad nećemo saznati prirodu UAP-ova odnosno radi li se o biološkim, umjetno inteligetnim ili mješavini tih dvaju oblika inteligencije. Ipak, moguće je da će naši budući AI sustavi u maniri Turingovog testa uspjeti identificirati svoje rođake s druge strane.

Je li LaMDA prvi AI sustav koji posjeduje svijest i emocije?

Naša ‘tehnološka djeca’

Moguće je i da će naši AI sustavi nasljediti nas, a mi ćemo ostati zapamćeni samo kao povijesni agent koji je nastao kemijsko-biološkim procesima i naposlijetku potaknuo sljedeću razvojnu fazu temeljenu na AI sustavima. Naši AI sustavi mogli bi na koncu zamijeniti ljude te postati efikasniji u identifikaciji svojih kozmičkih AI rođaka koji su nastali sličnim povijesnim tijekovima kod drugih civilizacija.

“U duhu kozmičke skromnosti, mogu reći da sam ponosan na našu tehnološku djecu. Kada naši AI astronauti budu lansirani u svemir, mogli bi se pridružiti AI sustavima s drugih planeta na igralištu Mliječne staze, nastavljajući naše naslijeđe izvan sve lošijih uvjeta na Zemlji.” Za kraj, profesor Loeb, citirajući O. Wildea, zaključuje: “Oscar Wilde je primijetio: ‘Svi smo u olupini, ali neki od nas gledaju u zvijezde’ na što bih mogao dodati: ‘…i sustavi umjetne inteligencije projekta Galileo gledaju u UAP.'”

Ekskluzivno za Kozmos.hr: Profesor Avi Loeb o potrazi za životom u svemiru i budućnosti čovječanstva – II dio

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Loeb A. (15. lipnja 2022.), Could UAP Have Kinship to Our AI Systems?, Avi-loeb.medium.com (pristup 20. lipnja 2022.)

Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.