Već odavno je poznato da solarna aktivnost utječe na Zemljino magnetno polje
Solarne oluje mogu u svemir ispucati plazmu, umotanu u komadiće Sunčevog magnetskog polja, koja prolazi pored Zemlje onesposobljavajući satelite, uzrokujući široko zatamnjenje i ometajući GPS navigaciju. Novo istraživanje sugerira da je jedno takvo “izbacivanje koronalne mase” 2015. privremeno oslabilo Zemljino zaštitno magnetsko polje i omogućilo Sunčevoj plazmi te zračenju da lakše dođu do atmosfere. Istraživanje također predviđa potencijalni način prognoziranja takvih oluja u budućnosti.
Dana 21. lipnja 2015. godine, NASA-ina letjelica, Solar and Heliospheric Observatory, zabilježila je izbacivanje koronalne mase koja je eksplodirala brzinom od približno 1300 kilometara u sekundi. Kad je rafal dosegao Zemlju otprilike 40 sati kasnije, njezino magnetsko polje bilo je orijentirano kontra Zemljinom što je uzrokovalo privlačenje polja odnosno snažnu interakciju. “To je poput zbližavanja dva magneta”, kaže fizičar Sunil Gupta s Instituta za temeljna istraživanja Tata u Mumbaiju, u Indiji, vodeći autor nove studije koja je objavljena u časopisu Physical Review Letters.
“Slabljenje Zemljinog magnetskog polja otvara vrata za ulazak solarne plazme u atmosferu”, tvrdi Gupta.
Njegov tim dokazao je da je Zemljino magnetsko polje podložno privremenim oštećenjima, čineći atmosferu našeg planeta zadnjom linijom obrane od energetskih čestica iz svemira. Bez Zemljinog magnetskog polja, astronauti iznad atmosfere izloženi su česticama koje se provlače kroz ljudska tijela i oštećuju DNK, što potencijalno može uzrokovati rak.
Koronalno izbacivanje mase
Kao što smo spomenuli, poznato je da jača Sunčeva koronalna izbacivanja mase mogu gotovo uništiti civilizaciju, izazivajući masovno oštećenje na električnoj infrastrukturi i uređajima te također potičući aktivaciju tektonskih rasjeda i vulkanskih erupcija. Unutar narednih nekoliko desetljeća, mogućnost takve katastrofe raste na preko 50%. Uzrokovane štete procjenjuje se na više trilijuna američkih dolara, a oporavak bi trajao desetljećima.
Nedavno istraživanje otkrilo kako planeti utječu na cikluse Sunčeve aktivnosti
Redovito poravnanje planeta dovoljno je snažno da regulira Sunčeve cikluse od 11 i 22 godine. Tijekom više od 1000 godina, broj sunčevih pjega doseže minimum u roku od nekoliko godina nakon velikog planetarnog poravnanja. Nedavno istraživanje pokazalo je da su plima i oseka stvorene ovim poravnanjem svakih 11 godina, dovoljno jake da povuku materijal u blizini Sunčeve površine i sinkroniziraju lokalne promjene u njegovom magnetskom polju.
“Iz povijesnih podataka primijetili smo da postoji zapanjujući stupanj pravilnosti” u ciklusu sunčevih pjega, izjavio je Frank Stefani, vodeći autor istraživanja, za Eos. Stefani, istraživač dinamike fluida u Helmholtz-Zentrum Dresden-Rossendorf u Dresdenu, Njemačka, dodao je “Definitivno imamo zasnovan postupak, ali pitanje je što čini ciklus?”
Slaba plima, slaba aktivnost
Još jedan fenomen Sunčevog sustava događa se svakih 11 godina, kada se Venera, Zemlja i Jupiter poravnaju u svojim orbitama. Ova tri planeta imaju najjači plimni učinak na Sunce, prva dva zbog blizine Suncu, a treći zbog svoje mase. Istraživanje zapravo proširuje općeprihvaćeni model Sunčevog dinama i podržava teoriju da su planetarne konfiguracije odgovorne za ciklus sunčevih pjega i magnetski solarni ciklus.
Pored Sunca, Mjesec također utječe na Zemljino magnetsko polje
Poznato je da se Zemljino magnetno polje mijenja iz dana u dan te čak i s obzirom na godišnja doba. No, ono što smo nedavno saznali zapanjilo je stručnjake. Mjesec bi mogao biti glavni čimbenik u održavanju Zemljinog magnetskog polja. Mjesec pridonosi utjecaju plime i oseke na Zemlji, ali novo istraživanje sugerira da bi Mjesec također mogao biti karika koja nedostaje u stvaranju magnetskog polja našeg planeta. Efekti plime i oseke uzrokovani Mjesecom, deformiraju plašt Zemlje, a upravo bi taj učinak mogao stimulirati kretanje tekuće legure željeza koja čini vanjsku jezgru planeta.
To bi generiralo i održavalo Zemljino magnetsko polje. Nadalje, Mjesečeva uloga u održavanju magnetskog polja mogla bi također pridonijeti vulkanskoj aktivnosti koja se odvija na Zemlji. Budući da ni rotacija Zemlje oko svoje osi, ni Mjesečeva putanja, nisu u potpunosti pravilni, učinak na Zemljinu jezgru je nestabilan što dovodi do fluktuacija.
Zemljino magnetsko polje mijenja se mnogo brže nego što se dosad mislilo
Nove simulacije pokazale su da Zemljino magnetsko polje može promijeniti svoj smjer mnogo brže nego što smo dosad pretpostavljali. Magnetizam drži Zemljinu atmosferu na mjestu i štiti je od kozmičkog zračenja i solarnih vjetrova. Svakih nekoliko milijuna godina polaritet polja se okreće, a Sjeverni i Južnog pol zamjenjuju pozicije privremeno ostavljajući Zemlju ranjivom na Sunčevo zračenje. Stručnjaci su smatrali da taj fenomen traje nekoliko tisuća godina, no sada znamo da se sve to može dogoditi mnogo rapidnije, 10-100 puta brže nego smo predviđali.
Mogu li Sunčeva aktivnost i Zemljin geomagnetizam utjecati na ljude?
Međunarodni tim biologa otkrio je da slaba magnetska polja mogu doprinijeti staničnom reprogramiranju i razvoju te transformirati odrasle stanice u matične stanice. Prema Michaelu Levinu, direktor Centra za regenerativnu biologiju Sveučilišta Tufts, tim je dokazao da magnetska polja mogu utjecati na život na Zemlji.
Pored toga, ljudi mogu osjetiti Zemljino magnetsko polje. Biolozi su znali da životinje imaju magnetno čulo koje im pomaže u navigaciji, ali nisu znali da i ljudi mogu osjetiti promjene u Zemljinom magnetskom polju. Novo istraživanje je pokazalo da alfa-aktivnost u mozgu registrira takve oscilacije.
Sudionici eksperimenta nisu bili svjesni pomaka magnetskog polja i reakcija svojeg mozga. Osjećali su kao da se tijekom cijelog eksperimenta ništa nije dogodilo, no moždane strukture su „podsvjesno“ registrirale širok spektar promjena. Kod određenih ispitanika, moždani alfa valovi smanjili su se na polovinu uobičajene razine uslijed pomicanja magnetskog polja.
Istraživanje vezano za ljudsko „magnetno“ čulo proveli su Shinsuke Shimojo i Gertrude Baltimore, profesori eksperimentalne psihologije, Daw-An Wu te Joseph Kirschvink, Nico i Marilyn Van Wingen, profesori geobiologije s Kalifornijskog tehnološkog instituta.
Alfa valovi također su povezani s dimenzijama ličnosti
Mnoga istraživanja sugeriraju da se pojedinačne alfa-frekvencije mogu korelirati s dimenzijama osobnosti. Izvjestan broj studija pokazao je da su alfa-vrijednosti više kod introvertiranih osoba za razliku od ekstrovertiranih.
Putem EEG-a, iz elektromagnetne aktivnosti mozga, također se može detektirati je li osoba pod stresom, na kojoj je razini budnosti, kakvo joj je trenutno raspoloženje. Npr. alfa-valovi od 8 do 14 Hertza ukazuju na budno, otvoreno, asocijativno i opušteno stanje uma. S druge strane, beta-valovi od 15 do 38 Hertza ukazuju na visoku razinu aktivnosti, razmišljanje, procesiranje raznovrsnih informacija i podražaja, a često su zamijećeni i osjećaji straha, anksioznosti, ljutnje i stresa.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Kornei K. (2016.), Solar storms can weaken Earth’s magnetic field, sciencemag.org
Bourzac K. (2014.), Magnetic Fields Encourage Cellular Reprogramming, cen.org
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
