Znanstvenici su nedavno sugerirali da je vjerojatnije da će izvanzemaljski život postojati u svjetovima s podzemnim oceanima poput Encelada. Sada su znanstvenici otkrili da su Enceladovi oceani zapanjujuće slični Zemljinom Antarktičkom oceanu.
Unutar oceana Saturnovog mjeseca Enceladusa mogu djelovati globalni procesi cirkulacije, prenoseći toplinu i razne tvari s dna na gornje slojeve vode, od polova do ekvatora. To je zaključak planetarnih znanstvenika koji su izgradili novi model oceana na temelju podataka stanice Cassini i trenutnih saznanja o Zemljinom antarktičkom oceanu.
Što je Enceladus učinilo znanstvenicima važnim?
Interes za Enceladus, ledeni mjesec Saturna dug 500 kilometara, nastao je nakon što je međuplanetarna postaja Cassini pronašla dokaze o postojanju globalnog podglacijalnog oceana dubokog najmanje 30 kilometara. Na to su ukazivale fluktuacije položaja satelita i perjanice izbačene iz pukotina u blizini Južnog pola.
Pored vode, ugljičnog dioksida, amonijaka i metanola, emisije su sadržavale vodik i organske molekule, što sugerira hidrotermalnu aktivnost na dnu oceana. Satelit se počeo smatrati jednim od mjesta na kojem može postojati život, na primjer, arheje mogu živjeti u takvom oceanu.
Enceladusovi oceani slični su Zemljinom Antarktičkom oceanu
Skupina planetarnih znanstvenika pod vodstvom Ane Lobo s Kalifornijskog tehnološkog instituta objavila je rezultate modeliranja procesa koji se mogu odvijati u oceanu Enceladusa. Znanstvenici u ovo vjeruju na temelju podataka iz “Cassinija” i suvremenih ideja o oceanima Zemlje s velikim geografskim širinama.
https://kozmos.hr/top-10-najneobicnijih-prirodnih-satelita-u-suncevom-sustavu/
Činjenica je da je uočena heterogenost debljine ledene kore satelita (na polovima je tanja nego u blizini ekvatora), prema istraživačima, uvjerljiv pokazatelj je da se lokalna područja smrzavaju i tope na granici oceanske kore zbog promjene gustoće podzemnog oceana uslijed izmjene topline i tokovima slatke i slane vode.
Slični se procesi odvijaju na Zemlji u Južnom oceanu, gdje procesi cirkulacije velikih razmjera ovise o interakciji vode i ledenjaka. Dakle, moguće je simulirati koji će se procesi cirkulacije odvijati u oceanu Enceladusa, ovisno o njegovim različitim lokalnim karakteristikama.
Znanstvenici su zaključili da će globalna cirkulacija od pola do ekvatora djelovati unutar oceana, što će utjecati na raspodjelu topline (u ovom slučaju, toplina iz područja žarišta može se proširiti čitavim oceanom) i transport različitih tvari od dna do gornjih slojeva vode. U blizini Južnog pola, ocean će biti podijeljen u slojeve s različitim salinitetom i možda će imati dio slatkovodne vode.
Buduće studije
Ako pretpostavimo da ocean ima prosječni salinitet jednak ili veći od slanosti njegovih najdubljih slojeva, tada će slatkovodna leća koja hrani gejzire imati slanost od najmanje dva grama po kilogramu vode manju od prosječne slanosti cijelog oceana, što bi trebalo uzeti u obzir u daljnjim istraživanjima satelita.
Istraživači se nadaju da će buduće misije na ledene satelite divovskih planeta kao što su Dragonfly, Europa Clipper i JUICE pomoći saznati više o oceanima Europe, Ganimeda i Titana.
Posebno bi njihova istraživanja trebala povezati svojstva oceana na granici s korom s globalnom cirkulacijom unutar nje. U tom se slučaju može točnije razumjeti koji su sateliti prikladniji za razvoj mikrobiološkog života na njima.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
