U srijedu, 21. veljače 2024., u 18:17 CET (17:17 po UTC-u), satelit Europske svemirske agencije (ESA), ERS-2, uspješno je završio svoj povratak u Zemljinu atmosferu iznad sjevernog dijela Tihog oceana, bez prijavljene štete na imovini.
Lansiran prije gotovo tri desetljeća, 21. travnja 1995., ERS-2, kao drugi satelit europskog programa za daljinska istraživanja, zajedno s gotovo identičnim ERS-1, ponudio je neprocjenjive dugoročne podatke o površinama Zemlje, temperaturama oceana, ozonskom sloju i opsegu polarnog leda, čime je revolucionarizirao naše razumijevanje Zemljinog sustava. ERS-2 bio je ključan u praćenju i odgovoru na prirodne katastrofe.
Simonetta Cheli, direktorica ESA-inih programa za promatranje Zemlje, istaknula je kako su sateliti ERS promijenili naš pogled na svijet, pružajući nove uvide o planetu, atmosferi, oceanima i utjecaju ljudske aktivnosti na okoliš, otvarajući nove mogućnosti za znanstvena istraživanja i primjene.
Nakon što je znatno premašio svoj planirani vijek od tri godine, ESA je 2011. godine odlučila povući ERS-2 iz orbite, uslijed rastuće zabrinutosti zbog orbitalnog otpada i njegovog utjecaja na buduće svemirske aktivnosti. Satelit je od tada kontinuirano gubio visinu, sve do 21. veljače 2024., kada je dosegao kritičnu visinu od oko 80 km, na kojoj je atmosferski otpor uzrokovao njegov raspad.
Međunarodna kampanja praćenja, koju su vodili Međunarodni koordinacijski odbor za svemirski otpad i ESA-in Ured za svemirski otpad, nadzirala je ovaj proces. Tim Flohrer, šef ESA-inog Ureda za svemirski otpad, naglasio je da je nekontrolirani atmosferski povratak česta metoda odlaganja svemirskih objekata na kraju njihove misije, s objektima slične veličine ili većima od ERS-2 koji ulaze u atmosferu više puta godišnje.
‘Prirodni’ povratak u atmosferu
ERS-2 je imao ‘prirodni’ povratak, pri čemu je preostali gorivo iskorišten tijekom procesa deorbitiranja kako bi se smanjio rizik od unutarnjeg kvara. Nije bilo moguće kontrolirati satelit tijekom njegovog povratka, a jedina sila koja je utjecala na njegov pad bio je nepredvidivi atmosferski otpor. ESA sada primjenjuje pristup ‘ESA Zero Debris‘ za osiguranje dugoročne održivosti svemirskih aktivnosti, s ciljem smanjenja stvaranja svemirskog otpada i sigurnog povratka satelita na kraju njihova životnog vijeka. Također, nastoje potaknuti druge na slične postupke kroz inicijativu Zero Debris Charter.
Misije ESA-e u Zemljinoj orbiti sada su dizajnirane da provode ‘kontrolirane’ ponovne ulaske. Tijekom kontroliranog ponovnog ulaska, operatori svemirskih letjelica mogu osigurati da satelit padne iznad slabo naseljenih regija na Zemlji, kao što je južni Tihi ocean. U međuvremenu, ESA nastavlja nastojanja da se riješi svojih starijih satelita (kao što su ERS-2, Aeolus, Cluster i Integral) na održivije načine nego što je izvorno planirano.
Najsofisticiraniji sateliti Europe
ERS-2 i njegov prethodnik ERS-1 bili su najsofisticiraniji sateliti koje je Europa ikada razvila i lansirala. Satelit je u orbitu ponio niz znanstvenih instrumenata i tehnologija koje su prikupljale vrijedne podatke više od jednog i pol desetljeća, uključujući prvi europski instrument za proučavanje ozonskog sloja. Podaci nasljeđa ERS-a danas se čuvaju i čine dostupnima putem ESA-inog programa Heritage Space.
Sateliti ERS također su postavili temelje za mnoge nasljedne misije posvećene proučavanju našeg mijenjajućeg svijeta, kao što su Envisat, meteorološki sateliti MetOp, znanstvene istraživačke misije ESA-inih Earth Explorer i Sentinel sateliti Copernicus, kao i mnoge druge nacionalne satelitske misije.
“Podaci nasljeđa ERS-a i danas se široko koriste, uglavnom u kombinaciji s podacima iz novijih misija jer su dugoročni podaci, na primjer, ključni za identifikaciju i razumijevanje promjena u našoj klimi”, rekao je Mirko Albani, menadžer ESA-inog programa Heritage Space. “Misija je također sjajan primjer kako ESA pionira nove tehnologije koje kasnije postaju operativne kako bi podržale usluge poput meteoroloških prognoza i praćenja klime koje koriste građanima država članica ESA-e i ljudima širom svijeta.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
