SAD želi zadržati svemirsku postaju do 2032. godine

Međunarodna svemirska postaja trebala bi 2030. završiti u vodama Točke Nemo, u zabačenom dijelu južnog Pacifika, nakon više od tri desetljeća provedenih u orbiti. No sada se otvara mogućnost da joj se rad produlji za još dvije godine. U Washingtonu raste pritisak da postaja ostane u funkciji dok se ne pojavi stvarna zamjena, jer privatne orbitalne postaje koje bi trebale preuzeti njezinu ulogu očito neće biti spremne na vrijeme.

Prvi dijelovi postaje lansirani su 1998. godine u sklopu suradnje NASA-e i još četiriju svemirskih agencija. Iako je u početku bila zamišljena za 15 godina rada, redovito održavanje znatno joj je produljilo životni vijek. Posljednjih godina zato su sve ozbiljnije tekle pripreme za njezino povlačenje iz uporabe, uključujući razvoj posebnog vozila koje bi je sigurno izvelo iz orbite i usmjerilo prema Točki Nemo, dijelu oceana poznatom po tome što ondje završavaju dotrajale svemirske letjelice.

Zašto se plan sada mijenja

Planirani završetak 2030. nije bio proizvoljan. Do tada će neki strukturni dijelovi postaje u svemiru biti već dvije godine dulje od predviđenog životnog vijeka. Upravo su ti elementi najveći problem. Solarni paneli, komunikacijska oprema, sustavi za održavanje života i znanstveni instrumenti mogu se mijenjati, popravljati ili vratiti na Zemlju pa ponovno poslati u orbitu. No osnovna konstrukcija postaje, uključujući module za posadu i velike nosive rešetkaste sklopove, praktično se ne može zamijeniti.

Unatoč tome, američki Senat sada razmatra drukčiji pristup. Odbor za trgovinu, znanost i promet podržao je prijedlog zakona kojim bi se od NASA-e tražilo da postaju održi operativnom do 30. rujna 2032. godine. Politički zamah toj inicijativi daje senator Ted Cruz, a razlog je vrlo konkretan: privatne postaje koje bi trebale naslijediti Međunarodnu svemirsku postaju najvjerojatnije neće biti spremne do 2030.

Time se mijenja cijela računica. Dosadašnji plan bio je da se nakon gašenja postaje znanstveni pokusi, tehnološki razvoj, komercijalne aktivnosti i uloga orbitalnog laboratorija prebace na komercijalne platforme u niskoj Zemljinoj orbiti. Tvrtke koje rade na takvim projektima postoje, ali nijedna zasad nije dovoljno daleko da bi se moglo računati na neprekinut prijelaz.

Praznina koju nitko ne želi

Prijedlog zakona zato predviđa da NASA ne bi smjela ugasiti postaju dok neka komercijalna postaja tijekom pune godine rada ne pokaže da doista može preuzeti znanstvena istraživanja, razvoj tehnologije, funkciju nacionalnog laboratorija i komercijalne aktivnosti koje se danas odvijaju na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Tek nakon toga mogla bi započeti procedura njezina kontroliranog spuštanja iz orbite.

Ipak, to još nije gotova stvar. Prijedlog je tek u ranoj fazi i mora proći i Senat i Zastupnički dom prije nego što postane zakon. Čak ni tada odluka ne bi bila isključivo američka, jer je riječ o međunarodnom projektu u kojem NASA mora surađivati s partnerima. Drugim riječima, ovo nije konačan zaokret, nego pokušaj da se izbjegne scenarij u kojem najvažnija ljudska postaja u orbiti nestane prije nego što njezin nasljednik uopće bude spreman.

Kad bi se to ipak dogodilo, čovječanstvo ne bi ostalo bez stalne ljudske prisutnosti u svemiru. Kineska postaja Tiangong nastavila bi održavati ljude u orbiti. No za Sjedinjene Države i njihove partnere to bi bio ozbiljan strateški i simbolički udarac, jer bi kraj njihove postaje došao prije nego što su uspjeli uspostaviti novu fazu komercijalnog života u svemiru.

Prijedlog zakona ide i korak dalje. Uz produljenje rada postaje, pojačava pritisak na NASA-u da razvije trajnu mjesečevu postaju prikladnu za dugotrajan boravak ljudi i industrijske aktivnosti koje bi se na Mjesecu odvijale pod ljudskim vodstvom. Senatorica Maria Cantwell poručila je da taj dvostranački prijedlog postavlja temelje za desetljeća američkog vodstva u svemiru. Naglasila je i da se njime prvi put izrijekom odobrava uspostava stalne mjesečeve postaje te definira prijelaz s Međunarodne svemirske postaje na komercijalne orbitalne platforme.

U istom paketu zakona našla se i obrana NASA-inih zrakoplovnih, svemirskih i znanstvenih programa od rezova predviđenih predsjedničkim proračunskim prijedlogom. No jedna velika misija nije spašena u izvornom obliku. Program Mars Sample Return, ugašen ranije ove godine, nije vraćen, iako prijedlog predviđa 8 milijardi dolara za novi program povratka uzoraka s Marsa. Zasad, međutim, nije jasno što bi taj novi plan točno uključivao.

Sve to pokazuje da budućnost američkog svemirskog programa i dalje visi u zraku. Međunarodna svemirska postaja možda će dobiti još dvije godine života, ali samo zato što ono što bi trebalo doći poslije nje još nije spremno. Pitanje više nije samo kada će završiti u oceanu, nego hoće li do tada itko uspjeti izgraditi sustav koji je doista može zamijeniti.